H-Alter
Ilustracija: M.K.Ilustracija: M.K.Suvremena društva širom svijeta stoje na rubu kolapsa jer su tla erodirana, degradirana, otrovana, zatrpana ispod betona i lišena života. Industrijska poljoprivreda, bazirana na mehanicističkoj paradigmi i upotrebi fosilnih goriva stvorila je neznanje i sljepoću za procese koji stvaraju živuće tlo.

Mi smo načinjeni od pet istih elemenata - zemlja, voda, vatra, zrak i prostor - koji čine Svemir. Mi smo tlo. Mi smo zemlja. Što učinimo tlu, činimo samima sebi. I nije slučajnost da riječi humus i "humano"1 imaju iste korijenje.

Ova je ekološka istina zaboravljena u dominantnoj paradigmi koja je bazirana na eko-apartheidu, lažnoj ideji da smo odvojeni i neovisni od zemlje i koja definira tlo kao mrtvu tvar. Ako krećemo s pozicije da je tlo mrtvo, onda ljudske akcije ne mogu uništiti njegovu životnost. Mogu samo "unaprijediti"  tlo s kemijskim gnojivima. A ako smo mi gospodari i osvajači tla, mi određujemo sudbinu tla. Tlo ne može odrediti našu sudbinu.

Povijest svjedoči o tome kako je sudbina društava i civilizacija intimno povezana s načinom na koji se odnosimo prema tlu - je li naš odnos utemeljen na Zakonu povrata ili na Zakonu eksploatacije i ekstrakcije.

Povijest, međutim, svjedoči o tome kako je sudbina društava i civilizacija intimno povezana s načinom na koji se odnosimo prema tlu - je li naš odnos utemeljen na Zakonu povrata ili na Zakonu eksploatacije i ekstrakcije.

Zakon povrata - ili vraćanje onoga što se uzima - osigurava da društva stvaraju i održavaju plodno tlo i da ih to živuće tlo može podržavati tisućama godina. Zakon eksploatacije - uzimanje bez vraćanja - vodio je u kolapse civilizacija.

Suvremena društva širom svijeta stoje na rubu kolapsa jer su tla erodirana, degradirana, otrovana, zatrpana ispod betona i lišena života. Industrijska poljoprivreda, bazirana na mehanicističkoj paradigmi i upotrebi fosilnih goriva, stvorila je neznanje i sljepoću za žive procese koji stvaraju živuće tlo. Umjesto da se fokusira na odnos tla i hrane, bila je opsjednuta vanjskim unosima kemijskih gnojiva - ono što je Sir Albert Howard zvao NPK mentalitet. Biologija i život zamijenjeni su kemijom.

Vanjski unosi i mehanizacija su imperativ monokultura. Izlaganjem tla vjetru, suncu i kiši monokulture izlažu tlo eroziji od strane vjetra i vode.

Tla s niskom razinom organske tvari su također najlakše erodirana, s obzirom da organska tvar stvara, okuplja i veže tlo.

polje-riza-poljoprivreda-azija-hrana-seljak-tajland-mk.jpg polje-riza-poljoprivreda-azija-hrana-seljak-tajland-mk.jpg

Tlo gubimo deset do 40 puta većom brzinom nego što se ono može prirodno obnavljati. To povlači 30 posto manje hrane tijekom sljedećih 20 do 50 godina. Erozija tla odnosi hranjive tvari iz tla. Jedna tona vrhunskog tla u prosjeku sadrži od jedan do šest kilograma dušika, jedan do tri kilograma fosfora, dva do 30 kilograma kalija, dok tlo u erodiranoj zemlji sadrži svega od 0,1 do 0,5 posto dušika. Trošak gubitka tih hranjivih tvari je 20 milijardi dolara.

Plodna tla sadrže sto tona organske tvari po hektaru. Redukcija organske tvari u tlu od 1,4 do 0,9 posto smanjuje prinos i do 50 posto. Kemijske monokulture također pridonose ranjivosti tla na suše i dodatno pridonose nesigurnosti hrane.

Zatim, erodirana tla i tla bez organske tvari apsorbiraju deset do 300 mm manje vode od padalina po hektaru godišnje. To znači smanjenje dostupnosti vode za proizvodnju hrane od sedam do 44 posto, što doprinosi smanjenju biološke produktivnosti od deset do 25 posto.

Degradirana i mrtva tla, tla bez organske tvari, tla bez organizama u tlu, tla koja nemaju sposobnost zadržavanja vode, stvaraju glad i krize hrane, a ne sigurnost hrane.

Nikakva tehnologija ne može tvrditi da hrani svijet dok istodobno uništava život u tlu ne hraneći ga na osnovi Zakona povrata. Zato je lažna tvrdnja da Zelena revolucija ili genetski inženjering hrane svijet. U samoj biti tih tehnologija su monokulture bazirane na kemijskim unosima, recept za ubijanje života u tlu i pojačavanje erozije tla i degradacije. Degradirana i mrtva tla, tla bez organske tvari, tla bez organizama u tlu, tla koja nemaju sposobnost zadržavanja vode, stvaraju glad i krize hrane, a ne sigurnost hrane.

To je osobito istinito u vrijeme promjene klime. Ne samo da je industrijska poljoprivreda odgovorna za 40 posto emisija stakleničkih plinova koji pridonose klimatskim promjenama, ona je također i ranjivija na njih.

Tla s organskom tvari su otpornija na suše i klimatske ekstreme. Povećanje proizvodnje organske tvari kroz sustave intenzivne bioraznolikosti, koji su zapravo sustavi intenzivne fotosinteze, je najučinkovitiji način da se ugljični dioksid makne iz atmosfere u biljke, te potom u tlo kroz Zakon povrata.

Budućnost čovječanstva ovisi o tlu, a ne o nafti. Industrijska poljoprivreda bazirana na nafti, intenzivno ovisna o fosilnim gorivima, kemijski intenzivna, oslobodila je tri procesa koji ubijaju tlo i tako utječu na našu budućnost.

Prvo, industrijska poljoprivreda uništava živuća tla kroz monokulture i kemikalije.

maslina-hrana-zdravlje-poljoprivreda-priroda-biljke-mk.jpg maslina-hrana-zdravlje-poljoprivreda-priroda-biljke-mk.jpg

Drugo, paradigma bazirana na nafti intenzivira unose fosilnih goriva i stvara lažnu mjeru produktivnosti koja predstavlja neproduktivni sustav kao produktivan.

Trik leži u tome da se kreativan produktivan rad reducira na "radnu snagu" kao robu, brojeći "radnu snagu" kao "input", a ne brojeći fosilna goriva kao input. Intenzivna upotreba fosilnih goriva znači 300 "energetskih robova" koji rade intenzivno iza svakog radnika na industrijskoj farmi koja intenzivno upotrebljava fosilna goriva.  

Ljudi kao input znači što manje ljudi na zemlji, to je poljoprivreda "produktivnija". Poljoprivrednici su uništeni, ruralna ekonomija uništena, zemlja je ispražnjena od ljudi i napunjena toksinima. Kreativan rad poljoprivrednika kao čuvara i obnovitelja tla i bioraznolikosti je zamijenjen s ubojitim kemikalijama.  

Kreativan rad na očuvanju zemlje i sukreiranje živućeg tla nije "input" u sustav hrane, već najvažniji "output" dobrog poljodjelstva. To ne može biti reducirano na "radnu snagu" kao robu. Zemlja, također, nije roba. Stvaranje, očuvanje, pomlađivanje, plodnog i živućeg tla je najvažniji cilj civilizacije. To je obnavljajući output.

Ljudski napredak moramo mjeriti ne na osnovi toga koliko je cementa zatrpano u tlu, već koliko je tla povraćeno i oslobođeno.

Treće, raseljeni poljoprivrednici preplavljuju gradove. To nije ni prirodan ni neizbježan proces. To je dio dizajna industrijske poljoprivrede. Eksplozija gradova zatrpava plodno tlo betonom. Svake minute cement i beton konzumiraju tla veličine 30 nogometnih igrališta.

Pokret Spasimo naša tla (Save our Soils - SOS), čija sam pokroviteljica, pokrenule su mnoge organizacije uključujući FAO, IFOAM, Nature and More, kako bi osvijestile čovječanstvo o hitnoj situaciji u kojoj se nalazi tlo, a koja je ujedno i hitna situacija za ljude.

Ljudski napredak moramo mjeriti ne na osnovi toga koliko je cementa zatrpano u tlu, već koliko je tla povraćeno i oslobođeno. To je ono što bi "saugandh mujhe is mitti ki"2 trebalo značiti.

Živuće sjeme i živuća tla su osnova živućih i trajnih društava.


1 u originalu humans = čovječanstvo

naziv službene himne stranke BJP koja je nedavno pobijedila na izborima u Indiji

Kolumna Vandane Shiva, izvršne direktorice zaklade Navdanya, originalno je objavljena na engleskom jeziku u The Asian Age 24. svibnja.

Ključne riječi: suverenitet hrane, Vandana Shiva
<
Vezane vijesti