Foto: YoutubeFoto: YoutubeGoran Lukič, Savez slobodnih sindikata Slovenije: Sudeći po scenarijima iz regije i načinu na koji Todorić posluje, "Agrokorovo" preuzimanje "Mercatora" ne znači ništa dobro za radnike. Sinergijski učinci ovog posla podrazumijevaju otpuštanje nekoliko tisuća radnika u roku od dvije godine.

Danas je u Ljubljani održan prvi prosvjed protiv prodaje "Mercatora" Todorićevom "Agrokoru". Prosvjed je organizirala "Ujedinjena ljevica", koja traži poništenje ugovora te ovu priču gleda kao simptom znatno širih tendencija u Sloveniji, čija Vlada planira privatizaciju 15 tvrtki u državnom (su)vlasništvu. Najveća središnjica slovenskih sindikata također je najavila prosvjede protiv privatizacije "Mercatora", pozvavši i na ostavku upravu "Nove ljubljanske banke", koja je dopustila ovaj posao. Iz slovenskog sindikata trgovine, odakle također izražavaju zabrinutost zbog "Agrokorove" kupnje "Mercatora", "H-Alteru" su kazali kako će svoju borbu, sada kad je posao doveden do kraja, nastaviti za stolom s predstavnicima "Agrokora", kako bi ispregovarali što bolje uvjete za svoje članove koji rade u "Mercatoru". Sindikati ponajviše strahuju da bi po preuzimanju "Mercatora" moglo doći do masovnih otpuštanja, smanjenja radničkih prava i uništenja dobavljača u Sloveniji, te da će problematičnu likvidnost i enormno zaduženje "Agrokora" tek osjetiti u "Mercatoru". O ovim i drugim temama razgovarali smo s predstavnikom Saveza slobodnih sindikata Slovenije Goranom Lukičem.

Što znači prodaja Mercatora za radnike?

Sami znate kakve probleme imaju, primjerice, hrvatski dobavljači mlijeka s Agrokorom, kojima se otkup ne plaća mjesecima, i onda ih se veže na sebe. Bojim se da bi se taj "poslovni model" uništavanja dobavljača na dugi rok mogao desiti i u Sloveniji

Sudeći po scenarijima iz regije i načinu na koji Todorić posluje, nažalost, ovo preuzimanje ne znači ništa dobro za radnike. Po podacima iz jednog istraživanja američkog investicijskog fonda Blackstone, sinergijski učinci ovog posla podrazumijevaju otpuštanje nekoliko tisuća radnika Mercatora u roku od dvije godine. Nadam se da nisam u pravu, ali realno gledano, situacija neće biti dobra ako se Agrokorov sistem poslovanja prenese u Mercator.

Je li pitanje zabrane otpuštanja radnika stavljeno u klauzulu ugovora o prodaji Mercatora? U tom su se kontekstu zadnjih tjedana spominjale nerijetko suprotstavljene informacije.

To je i dalje tajanstvena i idiotska priča. Tajanstvena je jer skoro nitko nije vidio sadržaj ugovora, što se jednim dijelom može i razumjeti, jer je to stvar korporativnog upravljanja. Ali moramo znati da je predsjednik uprave Nove ljubljanske banke, koja je poprilično upetljana u priču, garantirao predsjednici Vlade Alenki Bratušek da u ugovoru postoji garancija da neće biti otpuštanja. Prema našim informacijama, a što su potvrdili i mediji, to nije istina. Pitanje je onda tko tu kome laže. U čijem interesu šef banke u stopostotnom vlasništvu države Slovenije ne daje prave informacije predsjednici Vlade? To je idiotski dio priče.

Postoji i bojazan da bi se Agrokorovo preuzimanje Mercatora moglo imati utjecaj na slovenske dobavljače, budući da Agrokor ima praksu na police stavljati svoje proizvode. Neke procjene iznesene u medijima spominju čak sto tisuća ljudi izravno ili neizravno vezanih uz Mercator...

To je jedno od glavnih pitanja sa stajališta sindikata, pored radnih mjesta, kada govorimo o ovom preuzimanju. Ukoliko će se Agrokorov poslovni model kopirati u Mercator, onda će nastati ogromni problemi. Sami znate kakve probleme imaju, primjerice, hrvatski dobavljači mlijeka s Agrokorom, kojima se otkup ne plaća mjesecima, i onda ih se veže na sebe. Bojim se da bi se taj "poslovni model" uništavanja dobavljača na dugi rok mogao desiti i u Sloveniji. Bojazan nije samo moja. Ako upitate u Sloveniji druge zainteresirane grupe, dobit ćete isti odgovor, pa tako i od dobavljača.

Je li se ovaj posao mogao izbjeći, s obzirom na financijske probleme s kojima se suočava Mercator?

Svjedočimo situaciji da tvrtka sa slabijim stanjem, koja ima problema s financiranjem, kupuje tvrtku koja je u boljem stanju. Time se potvrđuju i zaključci niza ekonomskih analiza koji su se provodili zadnjih godina - da Agrokor nije dobar za kupnju Mercatora

Sto posto sam siguran da se mogao izbjeći, pogotovo ako znamo situaciju u Agrokoru. Javno je poznato financijsko stanje samog Agrokora, kao što je poznato pod kojim se uvjetima morao zadužiti za kupnju Mercatora. Agrokor se zadužio po kamatnoj stopi od 9,5 posto, a Mercator za reprogram po stopi od 2,5. Koja je onda bolje stojeća tvrtka? Svjedočimo situaciji da tvrtka sa slabijim stanjem, koja ima problema s financiranjem, kupuje tvrtku koja je u boljem stanju. Time se potvrđuju i zaključci niza ekonomskih analiza koji su se provodili zadnjih godina - da Agrokor nije dobar za kupnju Mercatora. Odgovor na pitanje zašto je, unatoč tome, do prodaje došlo, trebalo bi potražiti kod ekonomskih lobista, koji su očigledno dobro odradili svoj posao, te kod određenih političara koji u priči sudjeluju od 2005. godine do danas.

Prvi prosvjedi održani su u subotu ujutro u organizaciji Ujedinjene ljevice, sindikati također najavljuju izlazak na ulicu.

To samo sugerira da ovo nije tek obična poslovna priča o kupoprodaji. Riječ je i o priči koja je dodatno naglasila ekonomske i socijalne probleme u Sloveniji. Svakako me ne čude ovakve reakcije.

Na prosvjedu se govorilo i o planiranoj privatizaciji 15 javnih tvrtki. Je li Mercator u tom kontekstu više trend negoli iznimka?

U Sloveniji smo suočeni sa situacijom da nas zbog te liste tvrtki za prodaju strani investitori sve više gledaju kao neku vrstu supermarketa. Jedan od primjera je i slovenski Telekom. Postupak prodaje je već počeo, a spekulira se da je jedan od mogućih kupaca Deutsche Telekom. Vama iz Hrvatske je jasno što bi to moglo značiti za radnike, čiji se broj gotovo prepolovio ulaskom ove kompanije u tvrtku koja je bila u vlasništvu vaše države. Slično je u Crnoj Gori te Srbiji, gdje se također spominje Deutsche Telekom. Rekao bih da se nalazimo u intenzivnom razdoblju u kojem nas malo dijeli od totalne rasprodaje strateških poduzeća u državnom vlasništvu.

Može li se govoriti o kontinuitetu provođenja neoliberalne politike, koja je diktirana tempom Troike i politike EU, u kojoj se deregulacija i privatizacija opravdavaju ucjenjivačkim diskursom o nepostojanju alternative, nakon čega u pravilu najviše nastradaju radnici i njihova prava?

U Sloveniji smo suočeni sa situacijom da nas zbog te liste tvrtki za prodaju strani investitori sve više gledaju kao neku vrstu supermarketa

Ja bih čak okrenuo situaciju. Rekao bih kako na ovim područjima vlast u rukama imaju ljudi s velikim političkim egom, a bez kompetentnosti. Njima je upravo Europska komisija nerijetko alibi za nekompetenciju. U Sloveniji je primjer činjenica da sve te preporuke koje dolaze iz EU nisu pisali Unijini birokrati, već upravo njihovi slovenski kolege, za potrebe Europske komisije. Onda političari tvrde da privatizaciju moramo provoditi jer su nam tako preporučili iz Europske komisije. Imamo posla s političarima koji imaju potrebu da budu grandiozni i da pričaju o nekakvim velikim strukturnim reformama, okruženi "savjetnicima" za takve projekte. Uvjeren sam kako je zadnjih nekoliko mjeseci u Sloveniju došlo mnogo stranih investicijskih fondova, poput spomenutog Blackstonea, s milijardama dolara u džepu. Ako u tom kontekstu imate lakome političare koji žele nekakav politički uspjeh - u teškim ekonomskim okolnostima u kojima se u isto vrijeme zazivaju strukturne reforme - na kraju će sigurno slušati ono što taj novac kaže. A novac kaže: privatizacija.

Postoji li mogućnost odupiranja tim tendencijama?

Rekao bih kako na ovim područjima vlast u rukama imaju ljudi s velikim političkim egom, a bez kompetentnosti. Njima je upravo Europska komisija nerijetko alibi za nekompetenciju

Kapital ima vrijeme, strpljenje i novac. To znači da je njihova lobistička snaga ogromna. Pritisak je evidentan u načinu na koji djeluju Vlade. S druge strane stoje radnici i problem nezaposlenosti koji je sve veći u Sloveniji. U toj situaciji stvar je dosta ukočena po pitanju radničkog pokreta. Radnici nemaju puno izbora s poslovima, a od nečeg moraju preživjeti, plaćati račune i kredite. Teško je u okolnostima razumljivog straha za egzistenciju poduzeti bilo kakvu veću akciju. Toga je najviše svjestan kapital, koji je baš zbog toga u vrijeme krize išao u najveću ofanzivu. Kad je 2008. godine počela kriza svi su govorili da je konačno došlo vrijeme za lijeve ideje. Pet godina nakon, međutim, imamo situaciju da je pobjednik krize kapital, baš zbog te kulture straha. Sa sindikalnog stajališta, nije samo odgovornost već i nužnost da se organizira radnike protiv takvih tendencija.

Jesu li vas kontaktirali sindikalni kolege iz Hrvatske i upoznali s načinom na koji se tretiraju radnici u Agrokoru?

U zadnje vrijeme nismo imali razgovor o tome s hrvatskim sindikatima. No, mislim da je dovoljno za početak razmotriti one informacije koje se povremeno pojavljuju u Hrvatskoj, kako bi se dobila šira slika o Todorićevom imperiju, počevši od radnih uvjeta pa do čudnog načina plaćanja radnika bonovima Konzuma...

U Hrvatskoj dio javnosti likuje zbog Agrokorovog posla u Sloveniji. Imate li kakvu poruku za takve?

Pa možda da malo više čitaju o Agrokoru.

U medijima? Takvog štiva baš i nema u hrvatskim medijima.

Da... Mislim da Todorića na žalost okružuje veliki propagandni aparat. Mislim da je baš zbog toga najveća odgovornost ljudi da gledaju ponad te propagande. Iskreno se nadam da do toga neće doći u Sloveniji. Mercator je naša velika ekonomska i socijalna priča te je svakako bitno buduće objektivno izvještavanje o stanju u ovoj tvrtki, pogotovo kada je riječ o mogućem kršenju radničkih prava.

<
Vezane vijesti