H-Alter
ilegala_logo.jpgIlegala u Zagrebu dramski je program u javnom prostoru Zagreba kojim se nastoji podsjetiti na revolucionarnu prošlost grada tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu. "To je šetnja koju vodi naša turistička vodička Vanja Budimir, u ulozi Vere Jurić, stvarne osobe koja je bila ilegalka u Zagrebu 1941. Tu je važna tema o solidarnosti i zajedništvu, ali i o osnovnoj taktici ilegalaca – neprijatelju uvijek biti ispred nosa. To je prvenstveno priča o hrabrim ljudima i bilo mi je važno da se svako ime izgovori. Ne smijemo zaboraviti da je u NOB-u sudjelovalo više od sto tisuća žena koje su bile borkinje, bolničarke, liječnice", priča autorica projekta Nataša Puškar.

Ilegala u Zagrebu dramski je program u javnom prostoru Zagreba kojim se nastoji podsjetiti na revolucionarnu prošlost Zagreba tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu. Povodom još jedne izvedbe, H-Alter o ilegali razgovara s autoricom projekta Natašom Puškar.

Ilegala u Zagrebu u osnovi je šetnja gradom praćena dramskim izvedbama na autentičnim lokacijama, poput one "Mljekare drugarica Klašnja" u Tomašićevoj ulici. Zašto vam je, primjerice, ta mljekara bila zanimljiva?

Ilegala u Zagrebu jeste šetnja gradom koju vodi naša turistička vodička Vanja Budimir, ovdje u ulozi Vere Jurić, stvarne osobe koja je bila Svakako bi trebalo vratiti obilježja iz kojih se mogla iščitati revolucionarna prošlost Zagreba, ali i ukazivati na vrijednosti NOB-a. Ne smijemo zaboraviti da je u NOB-u sudjelovalo više od 100 000 žena koje su bile borkinje, bolničarke, liječnice i za svoja zalaganja dobivale su činoveilegalka u Zagrebu 1941. godine. Obilazak grada ne obuhvaća sve važne lokacije, bilo otpora ili ustaške vlasti, nego je više usmjeren na sadržaj o kojem se govori. Uspjeli smo tematski povezati sadržaj i punktove na način da funkcioniraju u kontinuitetu i da su poveznice makar motivske. 

Primjerice, ispred zgrade pošte u Jurišićevoj govori se o poznatoj diverziji u pošti i tu je veza prostora i teme jasna, ali već idući punkt je plato ispred Narodne banke. Na tom mjestu Vera govori o sebi, svom poslu u banci - nije radila u toj zgradi, nego u današnjoj Fini u Vlaškoj - prvim danima proglašenja NDH, dolasku nove valute - kune i o tome kako postaje ilegalka. Veza mjesta i narativa je motivska i funkcionira.

Do Tomašićeve ulice u kojoj se nalazilo mljekarstvo drugarica Klašnja ne šećemo, ali kružeći oko Meštrovićevog paviljona, Vera pokazuje u pravcu Tomašićeve i priča o sestrama. To je važna tema o solidarnosti i zajedništvu, ali i o osnovnoj taktici ilegalaca – neprijatelju uvijek biti ispred nosa. Naime, u mljekarstvo su redovito dolazili Nijemci, ustaše, ali i drugovi na zadacima za koje je hrana bila besplatna. Kako mljekarstvo ne bi bilo na gubitku, Prešućuju se rasni zakoni prema kojima su Srbi, Židovi, Romi, komunisti i antifašisti bili zatvarani i ubijani, ne govori se o ograničavanju slobode kretanja i govora svim građanima, nevezano uz nacionalnu i rasnu pripadnost, niti o općoj strahovladi u tadašnjoj NDHcijena za ustaše i Nijemce bila je dupla.

Kako ste se odlučili za Veru Jurić kao glavni lik?

Dosta rano u procesu pripreme pročitala sam dnevničke zapise Vere Jurić koji su me se dojmili svojom iskrenošću i jednostavnošću i odmah sam znala da je želim oživjeti. Vera opisuje ulazak Nijemaca u Zagreb, svoje emocije, atmosferu u gradu nakon okupacije, prilike na poslu, svoju svakodnevicu kroz ilegalne zadatke, sestre Baković i pad trafike nakon kojeg odlazi u partizane. Tu je već bilo sasvim dovoljno materijala koji se dao ispreplitati kroz druge teme na uvjerljiv način.

Ilegala u Zagrebu prvenstveno je priča o hrabrim ljudima i bilo mi je važno da se svako ime izgovori. Činilo mi se da ću ih na taj način makar na kratko vratiti iz zaborava.

Foto: Ilegala u Zagrebu Foto: Ilegala u Zagrebu

Možete li izdvojiti još neke od manje poznatih lokacija koje program uključuje?

Dosta rano u procesu pripreme projekta, postalo mi je jasno da je nemoguće, ali i besmisleno izvoditi šetnju na način da se uključe sve Ilegala u Zagrebu prvenstveno je priča o hrabrim ljudima i bilo mi je važno da se svako ime izgovori. Činilo mi se da ću ih na taj način makar na kratko vratiti iz zaboravazanimljive lokacije poput Botaničkog vrta, trafike sestara Baković u današnjoj Teslinoj ulici, kuće iz koje je emitiran program prve ilegalne radio stanice itd. Odlučila sam se za pristup u kojem sam prednost dala samoj priči koja je ovdje morala biti ispričana u prvom licu, u sadašnjem vremenu jer sam htjela izmjestiti gledaoca kroz prostor i vrijeme, dati mu važne informacije, ali ga i emotivno angažirati.

Zato i počinjemo autentičnim govorom proglašenja NDH nakon kojeg se pojavljuje naša Vera, prilazi svakome ponaosob , objašnjava prilike u gradu, dijeli propusnice za sigurno kretanje i vodi kroz punktovе od kojih svaki ima svoju temu. Iako ne odlazimo do trafike sestara Baković, one zauzimaju važno mjesto, jer Vera govori o svom poznanstvu sa Zdenkom i Rajkom, o načinu funkcioniranja tzv. "javki" - mjesta na kojima se ostavljao i preuzimao ilegalni materijal i dobivali zadaci - i hrabrosti sestara. Jesenska izvedba u odnosu na proljetnu ima novu dramsku scenu, koja publici daje snažan dojam ulaska u vremensku kapsulu.

Naime, dok se sumrak spušta na zagrebačke krovove, mi tiho ulazimo u jedan podrumski stan iz kojeg dopire vrlo prepoznatljiva glazba s početka 40-ih godina. To je krojački salon u kojem svira radio na kojem promjenom frekvencije slušamo upravo program ilegalne radio stanice. Dakle, nismo išli u Tuškanovu ulicu do stana braće Engl da bismo pokazali kuću i govorili o radio stanici, nego smo u potpuno drugom prostoru kreirali scenu obogaćenu zvukom, mirisom, bojom u kojoj smo publici ponudili jedinstveno iskustvo sudjelovanja.To je važna tema o solidarnosti i zajedništvu, ali i o osnovnoj taktici ilegalaca – neprijatelju uvijek biti ispred nosa. Naime, u mljekarstvo su redovito dolazili Nijemci, ustaše, ali i drugovi na zadacima za koje je hrana bila besplatna

Tko su suradnici i suradnice na projektu?

Tim je mali, ali vrijedan i skladan. Kazališna redateljica Slađana Kilibarda potpisuje režiju i dramatizaciju. Ilegalka Vera Jurić je turistička vodička Vanja Budimir, sa kojom je Slađana dosta glumački radila i imamo troje profesionalnih glumaca Vilija Matulu kao Alojzija Stepinca, Danijela Ljuboju koji glumi Vjekoslava Luburića i Dubravku Crnojević Carić kao Dijanu Budisavljević. Slađani sam s punim povjerenjem prepustila casting, a glumcima sam beskrajno zahvalna što su bez zadrške pristali.

Tu je i povjesničar Igor Drvendžija, koji me je dosta rano uputio u potrebnu literaturu i puno pomogao u ranim fazama, a kasnije se odlično snašao u maloj ulozi svećenika u sceni sa Stepincem. Sve vizualne i audio sadržaje realizirao je grafički dizajner Ivica Družak, s kojim godinama surađujem i ovdje smo se stvarno mogli kreativno razmahati. Moram spomenuti i Sašu Miloševića iz Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, koji je je dao veliku podršku realizaciji projekta, a publika je možda i prepoznala njegov spikerski glas u pojedinim scenama.

I na kraju, naša "tiha članica" tima Davorka Perić, povjesničarka umjetnosti i kustosica, koja je i predložila prostorije Saveza antifašističkih boraca za kazališni dio programa. Produkcijske i organizacijske poslove sam odlučila raditi sama. To mi je omogućilo rad na svim fazama posla, ali i ono najljepše - direktnu komunikaciju sa svima, uključujući i publiku.

Nataša Puškar Nataša Puškar

Što mislite da danas, kad su mnoge od ploča uklonjene, podsjeća ili bi trebalo podsjećati na otpor koji je ne samo oslobodio zemlju okupacije, već i kroz svoju revolucionarnu dimenziju omogućio stvaranje, u okviru jugoslavenske federacije, prve hrvatske republike?

Svakako bi trebalo vratiti obilježja iz kojih se mogla iščitati revolucionarna prošlost Zagreba, ali i ukazivati na vrijednosti NOB-a. Ne smijemo Iako sam se zbog velikog interesa javnosti jedno vrijeme bavila mišlju o svojevrsnoj komercijalizaciji projekta, odbacila sam tu ideju upravo zbog trenutnih društveno-političkih okolnosti koje zapravo traže otvoreniji pristupzaboraviti da je u NOB-u sudjelovalo više od 100 000 žena koje su bile borkinje, bolničarke, liječnice i za svoja zalaganja dobivale su činove. Upravo zahvaljujući sudjelovanju u NOB-a, već 1946. na snagu stupa Ustav prema kojem je žena po prvi put bila potpuno izjednačena sa muškarcem u svim oblastima života; mogla je raditi za istu plaću kao muškarac, obrazovati se, glasati itd.

Ove činjenice danas se ne spominju ni u obrazovnom programu, niti u medijima. Mi smo svjedoci povijesnog revizionizma koji NDH prikazuje boljom i drugačijom nego što je uistinu bila. Prešućuju se rasni zakoni prema kojima su Srbi, Židovi, Romi, komunisti i antifašisti bili zatvarani i ubijani, ne govori se o ograničavanju slobode kretanja i govora svim građanima, nevezano uz nacionalnu i rasnu pripadnost, niti o općoj strahovladi u tadašnjoj NDH.

Zahvaljujući upravo NOB-u, Hrvatska se u Drugom svjetskom ratu svrstala na stranu pobjednika. Uoči kapitulacije nacističke Njemačke, u Zagreb ulaze partizani i oslobađaju ga 8. maja 1945. Dan kasnije, čitava Europa slavi dan oslobođenja od fašizma i konačnu pobjedu koja se i danas obilježava u mnogim europskim zemljama. U Hrvatskoj se Dan pobjede jedva primjetno obilježava, a Grad Zagreb od 1990-ih više ne slavi dan svog oslobođenja.Dosta rano u procesu pripreme pročitala sam dnevničke zapise Vere Jurić koji su me se dojmili svojom iskrenošću i jednostavnošću i odmah sam znala da je želim oživjeti. Vera opisuje ulazak Nijemaca u Zagreb, svoje emocije, atmosferu u gradu nakon okupacije, prilike na poslu, svoju svakodnevicu kroz ilegalne zadatke

Program je premijerno izveden početkom travnja ove godine, a predstojeće jesenske izvedbe nisu zadnje. Kako ga građani mogu pohoditi?

Do sada odigrane izvedbe Ilegale u Zagrebu bile su namijenjene intelektualcima, aktivistima, mladim političarima, umjetnicima, piscima i svima drugima koji svojim intelektualnim, umjetničkim i drugim radom oblikuju društvo u kojem živimo. Njih se htjelo probuditi i ohrabriti. Iako sam se zbog velikog interesa javnosti jedno vrijeme bavila mišlju o svojevrsnoj komercijalizaciji projekta, odbacila sam tu ideju upravo zbog trenutnih društveno-političkih okolnosti koje zapravo traže otvoreniji pristup.

Plan mi je bio da u 2020. godini napravim deset izvedbi, od kojih bi šest bilo samo za mlade ljude koji se obrazuju u sustavu koji trpi povijesni revizionizam, ali mi projekt nije prihvatio jedan strani fond. Na sreću, podršku je ponovno pružilo Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, tako da ćemo iduće godine imati četiri izvedbe dodatno obogaćene jednom novom dramskom scenom sa dva nova glumca. Udio kazališta će biti veći i otvorit će intrigantnu temu o kojoj se također u javnosti ne govori.

Zainteresirani građani mogu se javiti Vijeću, pa ćemo ih uvrstiti u adresar. Sve četiri izvedbe će biti na proljeće 2020. godine, pred obljetnicu oslobođenja Zagreba.

 

aem_copy64830.jpg
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
<
Vezane vijesti