H-Alter
Marijana Jakelić (Foto: Privatna arhiva)Marijana Jakelić (Foto: Privatna arhiva)Umjetnica Marijana Jakelić, autorica Maje u Vejstlandu: "Dobitnica sam antifa nagrade ANFAS za nova nadahnuća, a ne dolazim baš iz obitelji s antifa pedigreom. Djed je u Drugom svjetskom ratu ranjen na afričkom frontu u fašističkoj uniformi, a otac je radi pokušaja bijega iz Titove Jugoslavije odradio Lepoglavu kao politički zatvorenik. Ovo je vrlo uobičajena zadarska priča. Svom sam gradu, zbunjenom od nemilosrdnih povijesnih igara bez granica, posvetila par ciklusa nadrealnih kolaža, kratkih filmića i GIFova kojima nastojim izreći ovu sumanutu atmosferu. No sve će to prekriti ružmarin, tj. origano na pizzi, sladoled i turisti".

Umjetnica Marijana Jakelić autorica je serijala naslovljenog Maja u Vejstlendu, koji već nekoliko godina objavljuje na društvenim mrežama. Marijana Jakelić dobitnica je ovogodišnje antifa nagrade ANFAS u kategoriji nova nadahnuća, što je i povod ovom razgovoru za H-Alter.

Na društvenim mrežama poznata je vaša serija Maja u Vejstlendu kojom na duhovit, subverzivan, često i brutalan način komentirate dnevnopolitičke događaje i općenito hrvatsku stvarnost. Kada i kako ste započeli sa serijalom? Što vas je potaknulo?

Zapravo gledam izbjeći dnevno politički buvljak, takvih memedžija je u nas hipertrofija. Kad mi dnevnik HTV-a i zasjedanje Sabora postanu izvor inspiracije, ubit ću se. Skeniram svijet svojom autsajderskom optikom i jednostavno komentiram ono što me se osobno dojmi na bilo koji način.Društvene mreže su novi oblik druženja, kreativnog izražavanja, razmjene i komunikacije na različitim nivoima, koje u predinternetskom svijetu nije bilo moguće ni zamisliti, a kamo li realizirati. Jedini koji time nisu na dobitku su posrednici između autora i publike

Ne sjećam se kako je točno Maja preuzela moj pejdž i od moje romantične nadrealne republike napravila svoj cirkus. Kao što već rekoh negdje prije, ta djevojčica, koja se na smrt dosađuje na koricama nekad megapopularnih slikovnica, me je naprosto vukla za rukav govoreći "pliiiz spasi me".

Neke od zgoda Maje i Miše su poprilično grube. Gdje je za vas granica?

Da, grube su i nisu za šmizle. Maja i Mišo su superdjeca koja sa katalizatorom u čokolinu ubrzano bildaju neuronske sinapse raznovrsnih, pa i graničnih iskustava, da bi ih koristili kad odrastu. Konvencionalna metoda odgoja i učenja, ofucani idoli i tuste zavjese tradicijske magle, očito se nisu iskazali u oblikovanju dobrih, razboritih i sretnih ljudi koji su su kadri svjesno oblikovati vlastitu stvarnost.

Gdje je granica? Ne znam. Da li je naša koža granica između nas i vanjskog svijeta, ima li reala granicu? Ravna zemlja je svakako ima. Schopenhauer kaže da svaki čovjek granicu svog vidnog polja postavlja kao granicu čitavog svijeta.

Gdje je Maja u Vejstlendu u vašem ukupnom umjetničkom radu?

Mogla bih reći da je Maja neplanirano, ali ne i neželjeno dijete. Uvažavam njeno prisustvo u svom radu. Druženje s djecom uvijek donosi Ovih je dana Zadar kao loša vijest zablistao sjajem tamne zvijezde, ali ne mogu se s tim identificirati - to nije Zadar jer Zadra zapravo nema. Svom sam gradu, zbunjenom od nemilosrdnih povijesnih igara bez granica, posvetila par ciklusa nadrealnih kolaža, kratkih filmića i GIFova kojima nastojim izreći ovu sumanutu atmosferudragocjene trenutke introspekcije.

Umjetnost i, primjerice književnost, na društvenim mrežama imaju svoje protagoniste i publiku. Kako općenito doživljavate te platforme i takav tip eksponiranosti?

Svjedoci smo čudesne tehnološke revolucije koja nam omogućava nečuveno brzu i besplatnu razmjenu podataka, materijalnih i intelektualnih dobara. Zašto se tome ne divimo? I ja osobno sve to gledam podozrivim očima. Nismo dorasli premoćnim alatima svog vremena, kao ni činjenici da je čovjek nevjerovatan stvor, sposoban da živi na znatno kvalitetnijoj razini od ove koju poznaje.

Izum tiskarskog stroja u 15. st. omogućio je znatno većem broju ljudi pisanje i čitanje knjiga. Jesu li i onda govorili ''danas svaki moron ima priliku da nešto našvrlja"? Izumljen je automobil i avion pa svaka budala putuje, a prije su samo prave face, poput Marka Pola i Kolumba, s važnom misijom odlazile na put.

Društvene mreže su novi oblik druženja, kreativnog izražavanja, razmjene i komunikacije na različitim nivoima, koje u predinternetskom svijetu nije bilo moguće ni zamisliti, a kamo li realizirati. Jedini koji time nisu na dobitku su posrednici između autora i publike - izdavači, galeristi, trgovci, kritičari, agencije, institucije.

S obzirom na nekoliko recentnih eksponiranih slučajeva nasilja, trenutna medijska slika Zadra nije najpozitivnija. Vi živite u Zadru. Kakav je vaš dojam o gradu? Razlikuje li se i koliko od bilo kojeg drugog grada u Hrvatskoj?

Ne poznajem druge gradove, u njima boravim kao radoznao i blagonaklon gost. Ne znam kakvi su 'ostali deterdženti', poznajem dobro samo balone u svojoj lokalnoj sapunjari.Dobitnica sam antifa nagrade Anfas za nova nadahnuća koja baš ne dolazi iz obitelji s antifa pedigreom. Djed je u Drugom svjetskom ratu ranjen na afričkom frontu u fašističkoj uniformi, a otac je radi pokušaja bijega iz Titove Jugoslavije odradio Lepoglavu kao politički zatvorenik

Zadar je konvertitski grad specifične povijesti. Stare babe su ovdje do jučer cmizdrile za palom Italijom, sada im je svima posljednja želja da im na pogrebu pjevaju ''zaspala je zadnja ruža hrvatska''. Imamo i figure šatro gradonačelnika u egzilu, pokojnog Missonija, a potom Luxarda. Katolička crkva u Zadru još je uvijek izuzeta iz matice zemlje, znači zadarska je nadbiskupija praktički unutar granica Vatikana.

Dobitnica sam antifa nagrade Anfas za nova nadahnuća koja baš ne dolazi iz obitelji s antifa pedigreom. Djed je u Drugom svjetskom ratu ranjen na afričkom frontu u fašističkoj uniformi, a otac je radi pokušaja bijega iz Titove Jugoslavije odradio Lepoglavu kao politički zatvorenik. Ovo je vrlo uobičajena zadarska priča. U pokušaju da izmisli osobnost koje nema, moj je grad tragikomičan.Zapravo gledam izbjeći dnevno politički buvljak, takvih memedžija je u nas hipertrofija. Kad mi dnevnik HTV-a i zasjedanje Sabora postanu izvor inspiracije, ubit ću se

Svaka bedastoća koja se ponavlja nekoliko godina uzastopce naziva se tradicijom. Zadar nema ni svoj govor. Ne možete prepoznati Zadrane po govoru kao npr. Splićane, Šibenčane, Dubrovčane, itd. U zadnje se vrijeme ovdje iznjedrio neki fabricirani pseudodalmatinski jezik kakav nikad nije postojao, nešto između slenga splitskih đankija 80-ih i morža sa reklame za Eva sardinu.

Ovih je dana Zadar kao loša vijest zablistao sjajem tamne zvijezde, ali ne mogu se s tim identificirati - to nije Zadar jer Zadra zapravo nema. Svom sam gradu, zbunjenom od nemilosrdnih povijesnih igara bez granica, posvetila par ciklusa nadrealnih kolaža, kratkih filmića i GIFova kojima nastojim izreći ovu sumanutu atmosferu. No sve će to prekriti ružmarin, to jest origano na pizzi, sladoled i turisti.

<
Vezane vijesti