"Heroji domovinskih kvadrata": O korupcijskim skandalima koji posljednjih mjeseci drmaju Hrvatskom "Feral Tribune" je pisao još prije pet-šest godina, ali ti članci nailazili su na opću nezainteresiranost istražnih organa. Hrvatska je bila daleko od otvaranja Poglavlja 23, pa za veliku antikorupcijsku paradu nije bilo potrebe.

Ukoliko ministri u hrvatskoj vladi, naročito oni koji su to bili i prije naprasnog odlaska Ive Sanadera, doista nisu bili upoznati s brojnim kriminalnim činima svojih kolega poput rečenoga bivšeg premijera ili njegova potpredsjednika Damira Polančeca, a kao što uporno tvrde da nisu - čak dotle da će jednom Ivanu Šukeru nehotice pobjeći priznanje o ponekoj stvarnoj, ali nedopustivoj neobaviještenosti - mogli su o mnogočemu iz tog žanra saznati iz medija. Njihove pi-ar službe, obilno plaćene za svakodnevnu lakirovku, posve sigurno su im tu vrstu vrućeg materijala i dostavljale u vidu urgentnog dijela press-clippinga, no danas oni svejedno tvrde kako, eto, jednostavno nisu, pa nisu znali.

A sačuvaj bože, je li, da su u tome i sudjelovali.

Radi ovlašnog i tek prigodnog podsjećanja na propušteno ili nedovoljno utvrđeno gradivo, a i da se ne bi mislilo kako se mi ostali također ne sjećamo, prikupili smo iz arhive nekoliko primjera takvih medijskih priča s tužnom sudbinom. Zamislite samo, uostalom, dobre novine u stanju su jutrom okrenuti svijet naglavce i već popodne biti nedostojno iskorištene za umatanje oglodanih kostiju toga istog svijeta; kako li je tek onim izdanjima čiji potencijal namjerno biva odmah potisnut, prešućen, zanemaren, e da bi par godina kasnije netko trijumfalno prisvojio njihov trud i pripisao ga vlastitom zalaganju... Samo zato jer se u međuvremenu stekla tzv. politička volja, jer su se planete i zviježđa društvene elite iznebuha poklopila na odgovarajući način.

Ali, ovdje ćemo silom prilika ipak najviše govoriti o zaostavštini jednih već ugaslih novina, tako da valjda nema veze što nekadašnja konkurencija danas nesmetano ubire tantijeme na tuđu muku. A da pritom nerijetko s pijetetom navodi izvor-ime neprežaljenog pokojnika, kao što nikad za njegova života nije bila kolegijalna te korektna. Posrijedi je Feral Tribune, naime, prvenstveno zbog toga što se taj tjednik odlikovao najvećim brojem opisanih slučajeva čijemu drugom životu imamo priliku intenzivno svjedočiti kroz posljednjih godinu i kusur, u sklopu vehementne antikorupcijske kampanje hrvatskih vlasti.

sanader_kuca.jpg

Narušavanje suživota karakterizirano je bilo čitavim nizom utuživih postupaka, no Sanader je u međuvremenu postao još moćniji - već je bilo izvjesno da mu Stipe Mesić mora povjeriti mandat - pa je sve stavljeno ad acta, i Sanaderovi su se ostali širiti po Kozarčevoj br. 21, do daljnjeg.

Mesić još nije stigao niti rezignirano uzdahnuti, međutim, a publiciran je i naredni članak o nastupajućemu mandataru, pod naslovom Kutlini milijuni na Sanaderovu računu (Ivica Đikić). Opet ih je tokom mjeseca, sad već prosinca, tiskano više na tu temu; pogađate, riječ je o ranim detaljima sage o Hypo banci, dok su se austrijski mufljuzi tek umrežavali s hrvatskima, prije negoli će uzeti sisati krv ovoj balkanskoj koloniji, i riječ je o zaturenom iskazu Kutline službenice Milene Šenator... Pa, samo slijedeći tragove u odbačenim spisima državnog odvjetništva, dalo bi se ispisati superiornu povijest razvoja mlade hrvatske države.

barisic.jpg barisic.jpg
kosor_stan.jpg

Primjećuje se, uzgred budi rečeno, kako je stambeno pitanje najčešći leitmotiv, uz druga "beriva i prinadležnosti", politike funkcionara HDZ-a. I kako je delikatan život u njihovu susjedstvu; ovdje bismo mogli konzultirati još i sličan stambeni te susjedski dosje prvog od troje dosadašnjih predsjednika te stranke - kao da im je to svima bio uvjet za preuzimanje funkcije - ali ćemo se ipak držati zadane i sasvim dostatne kronologije, bez suvišnih osvrta.

podravka.gif

Redom su tako, otkako Sanadera iz istoga gornjeg razloga nema u vladi, pali: Polančec zbog Podravke, Barišić zbog financiranja HDZ-a javnim novcem, i sam Ivo Sanader zbog otimačine pozamašnog dijela najbližeg mu susjedstva. Prva dvojica su i zatvorena, dok će im se treći vjerojatno uskoro pridružiti, u najmanju ruku zbog one lupeštine sa Hypom, dok je u stvarima nekretnina i susjedskih odnosa samo sudski izgubio uzurpirani prostor. A o tome svemu, najviše o Sanaderu, hrvatski se mediji proteklih godinu i par mjeseci doslovno ubiše pišući... I nije pritom, ajde, baš da je o svim novootkrivenim starim aferama prvi put nekoć pisao jedino Feral; bilo je toga i u drugim medijima, od Novog lista do Indexa i Nacionala, pa su čak i u pojedinim izdanjima Europapress Holdinga neke novinarke i novinari u više slučajeva probijali led, da bi potom naišli na zid, kako u svojoj radnoj kući, tako i u širem ambijentu. Pa se u novije vrijeme katkad sluči i ponovno otkrivanje zapretane priče u samoj njezinoj medijskoj kolijevci.

Što se tiče pobrojanoga i još ponečeg na račun biranih žrtava, danas medijima nesebično pomaže i Mladen Bajić, šireći krug biranih novinara za biranu tematiku. Ali, na peti navedeni primjer, stambeni plijen Jadranke Kosor, pak, Bajić je onomad reagirao nezabilježenom hitrošću opovrgavajući sve tvrdnje o mogućim inkriminacijama, tako još jednom na domaćoj političko-trgovinskoj burzi potvrdivši kako će hrvatskim vlastima nakon svake iole ostvarive legitimacije uvijek zaostati izvjesni nedjeljivi ostatak, onaj najpogubniji, etičke naravi.

Što se tiče istinskih žrtava u najširim proporcijama pljačke, za njih je ukupno na neki način nedavno zastrašujuće lijepo progovorila Jadranka Reihl-Kir u jednom drugom, ratno-zločinskom kontekstu, vezano uz slučaj Branimira Glavaša: "Spora pravda nije nikakva pravda". Ode ljudima život čekajući na takvu pravdu, kao da ih ona sama polagano ubija.

I jednako se to sve odnosi na Jadranku Kosor i Mladena Bajića, neprijeporne kliconoše korupcije u Hrvatskoj, a naše glavne uzdanice u novodobnoj antikorupcijskoj borbi titanskih razmjera. Ako bude trebalo, a valjda hoće, doći će njima na red i Božidar Kalmeta i Branko Vukelić ili Marina Matulović-Dropulić, ili svi oni zajedno i još ponetko, i svaki će se put oni koji ostaju nadalje pošteđeni, uz iste stilske figure odricati svojih kolega s kraćim rokom upotrebe. Jer, čitav taj politički sustav sa pripadajućim vertikalama vlasti funkcionira kao relativno djelotvoran koruptivni aparat s punim smislom tek u zaštiti svojih mandatara od sile zakona, inače hijerarhiziranih po modelu prehrambenog lanca. I oni sami su jedni drugima u tom smislu hrana, i na duži rok im ne valja posao ako donje razine preveć okopne.

A i mi novinari smo uglavnom tu, izgleda, štono reče dragi Zappa, samo zbog novca.

<
Vezane vijesti