Foto: WikipediaFoto: WikipediaGoran Aleksić, aktivni sudionik u izradi kolektivne tužbe u "slučaju Franak", uputio je otvoreno pismo Vladi, Ministarstvu financija, Hrvatskoj udruzi banaka i Udruzi Franak, u kojem nudi rješenja za konverziju kredita u švicarskim francima. Njegove prijedloge donosimo u nastavku teksta.

1. Mjere za dužnike koji su otplatili kredite

Zakonske izmjene koje se pripremaju, prema mojim saznanjima, neće se odnositi na dužnike koji su svoje kredite već otplatili. Stoga smatram da je i te dužnike ipak potrebno na neki način obuhvatiti zakonom, a to je moguće ako se propiše obaveza bankama da obračunaju i isplate preplaćene kamate svim dužnicima koji su obuhvaćeni pravomoćnom presudom Vrhovnoga suda, na koje se ne odnose mjere za konverziju kredita.

Država je na pet milijardi kuna nezakonitih kamata naplatila milijardu kuna poreza, pa će kroz poreznu olakšicu upravo tih milijardu kuna vratiti bankama. Dakle, država ne gubi ništa, nego samo u budućnosti neće naplatiti ono što prije nije uopće smjelo biti naplaćeno. Takva jedna zakonska odredba bila bi potpuno utemeljena na presudi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, kojom je jasno i glasno
objašnjeno da je ugovoreni način promjene kamate u kreditima u sedam banaka u određenom periodu sklapanja ugovora bio nepošten, a time i ništetan. Time bi se omogućilo da dužnici koji su otplatili kredite ne moraju tužiti banke, ali bi se isto tako omogućilo da banke nemaju sudske troškove te da se sudovi ne zatrpavaju nepotrebno tužbama desetaka tisuća dužnika. Osim što bi se tako omogućilo da CHF dužnici koji su otplatili kredite mogu na temelju zakona do svojeg novca, to isto vrijedilo bi i za euro i kunske dužnike, jer pravomoćna presuda vrijedi baš za sve dužnike kojima je sedam osuđenih banaka svojevoljno, a time i nezakonito, dizalo kamatne stope.

2. Mjere za dužnike kojima su otkazani ugovori, ali još nije bilo ovrhe

Dužnicima kojima su otkazani krediti odnosno raskinuti ugovori o kreditu odlukom banke, ali još uvijek nije učinjena ovrha, bilo bi dobro omogućiti da im se prije ovrhe dio dugova otpiše na jednak način kako se to planira za dužnike u aktivnim CHF kreditima. Nakon toga bi trebalo omogućiti da banke pokušaju s njima reprogramirati kredite, ako nakon smanjenja dugova na temelju kreditne sposobnosti pojedinaca dužnika postoji mogućnost za otplatu kredita u potpunosti.

3. Mjere za dužnike koji su pokrenuli sudske postupke

Potrebno je zakonom propisati postupak za dužnike koji su već tužili banke, ali će pristati nakon donošenja zakona na konverziju – poželjno je da se banke odreknu svojih sudskih troškova u sklopu aneksa ugovora o kreditu kojim će se ugovoriti konverzija. Može li se u to uglaviti i povrat sudskih pristojbi, ne znam, ali ne bi bilo loše da se i to uglavi u zakon. Podignuto je već nekoliko tisuća tužbi, što na ništetnost ugovora, što na vraćanje preplaćenih kamata – potrebno je dužnicima omogućiti miran i besplatan izlazak iz procesa, jer oni nisu mogli znati da će država donijeti potrebne mjere za konverziju kredita u skladu s uvjetima za euro kredite.Javnost mora shvatiti da država ne gubi i da građani ne plaćaju konverziju niti jedne jedine kune. Naprotiv, konverzija će u jednome malome postotku podići cjelokupno gospodarstvo i u jednome malome postotku omogućit će i veće zapošljavanje

Osim predloženih dodatnih mjera, u nastavku ću opisati zašto svi oni koji tvrde da će se konverzija događati na trošak države nisu u pravu. Isto tako pokušat ću i bankarskom sektoru ukazati zašto je i za njih takvo rješenje u stvari fenomenalno. Dakle, radi se o sljedećim činjenicama, koje nisu potpuno točne te je moguća pogreška od pet posto u iznosima koje spominjem:

  1. Banke su na temelju nezakonitih povećanja kamata naplatile CHF dužnicima dosad cca. tri milijarde kuna više kamata.
  2. Banke su i drugim dužnicima nezakonito povećavale kamate, pri čemu su naplatile dodatne dvije milijarde kuna kamate previše.
  3. Ukupno pet milijardi kuna kamata su banke dosad nezakonito naplatile od svojih dužnika. Kada bi (hipotetski) svi dužnici tužili banke, sa zateznim kamatama banke bi morale platiti cca. 7-8 milijardi kuna. Nije li to planirani trošak konverzije?
  4. Država je na pet milijardi kuna nezakonitih kamata naplatila milijardu kuna poreza, pa će kroz poreznu olakšicu upravo tih milijardu kuna vratiti bankama. Dakle, država ne gubi ništa, nego samo u budućnosti neće naplatiti ono što prije nije uopće smjelo biti naplaćeno. Gubi još 400 milijuna kuna budućeg poreza (ako će trošak konverzije biti ukupno sedam milijardi kuna), a tih 400 milijuna, ali i puno više od toga, vratit će se kroz poreze na povećanu potrošnju građana koji su izašli iz dužničke krize.
  5. Banke će se riješiti i velikoga dijela nenaplativih CHF kredita, što znači da će veliki dio dužnika koji su u marginalnom području izaći iz opasnosti nemogućnosti otplaćivanja kredita. A banke će materijalno doći do svoje aktive povećane za kamatu.
  6. Banke su kroz forward ugovore s valutnim swapom, a radi pokrivanja nepokrivene aktive u CHF-u u bilanci, izgubile 10 milijardi kuna dosad, a od tih 10 milijardi kuna zacijelo je nekoliko milijardi već vraćeno kroz CHF anuitete, a ostatak će se vratiti u periodu od sljedećih 10 do 15 godina kroz otplatu CHF kredita. Svih tih 10 milijardi kuna knjigovodstveno, ali i stvarno, iznijete su iz Hrvatske i sada se nalaze u bankama maticama s kojima naše banke sklapaju forward ugovore. Ja znam da je sve to legalno, ali činjenica jest da su strane banke na našim CHF kreditima zaradile dobar kolač – kolač vrijedan cca. 10 milijardi kuna.

"Sve ovo što sam opisao jest temelj za pristanak banaka na konverziju bez zazivanja Ustavnoga suda. Naime, daleko je bolje za banke da novac koji bi morale doslovno dati dužnicima za preplaćene kamate – iskoriste za konverziju, a tom konverzijom i banke i dužnici dolaze u win-win poziciju", navodi Goran Aleksić u svom otvorenom pismu.

S druge strane, javnost mora shvatiti da država ne gubi i da građani ne plaćaju konverziju niti jedne jedine kune. Naprotiv, konverzija će u jednome malome postotku podići cjelokupno gospodarstvo i u jednome malome postotku omogućit će i veće zapošljavanje.

Pozivam sve sudionike u sljedećem periodu na suradnju te predlažem ministru Lalovcu i svim drugim sudionicima da razmotre moje prijedloge za kompletno rješenje CHF krize, ali i rješenje vraćanja preplaćenih kamata euro i kunskim dužnicima, čime bi se konačno u potpunosti zatvorila jedna nemila stranica povijesti u kojoj je građanstvo Republike Hrvatske bilo prepušteno na milost i nemilost slobodnoga ugovaranja visokorizičnih kredita, koje ipak na kraju i nije baš tako slobodno kao što su neki mislili, jer zanemarili su bankari općenita načela iz Zakona o obveznim odnosima, držali su se samo financijskih zakona, a financijski zakoni nisu prenijeli načela obveznopravnih odnosa na zadovoljavajući način.

Ključne riječi: banke, Udruga Franak, Vlada, krediti
<
Vezane vijesti