Fotografije: Saša Šimpraga<br>Fotografije: Saša Šimpraga
Pet organizacija civilnog društva pokrenulo je inicijativu da zagrebačka Kajzerica dobije javni park. Cilj je da se jedini preostali slobodni zeleni prostor na Kajzerici osmisli i uredi prema potrebama i željama zajednice. To nije samo incijativa za javni park tamo gdje takav sadržaj nedostaje, već je i zahtjev za odgovornim upravljanjem gradom. Park na predloženoj lokaciji jest i pauza od (pre)izgrađenog: nužna praznina koja uopće znači - grad.

"Ono što je tišina u glazbi, to su parkovi u gradu."

Jan Sibelius

Aktualni slučaj u zagrebačkoj Sloboštini u kojem je gradska uprava gradonačelnika Milana Bandića zamjenom zemljišta ustupila za gradnju trgovačkog centra zemljište koje je bilo namijenjeno za vrtić, po mnogo čemu je indikativan primjer upravljanja javnim dobrima, odnosno nepopravljive štete koja se nanosi Zagrebu i njegovim stanovnicima takvim eksploatatorskim odnosom prema onome što je zajedničko i što neposredno utječe na kvalitetu prostora i života u gradu. Nedvosmislena odgovornost za takav pristup upravljanju gradskom imovinom je na nadležnim gradskim uredima u kojima su godine negativne (stranačke i sluganske) selekcije rukovodećih kadrova ostavile traga i ubiru svoj danak upravo u odlukama poput one za Sloboštinu.

Sumnjive prenamjene zemljišta u gradskom, javnom, vlasništvu od strane aktualne gradske uprave predmetom su i istraga Uskoka čiji je epilog u ovom trenutku neizvjestan. Jedino je sigurno da šeta koja je u mnogim sličnim slučajevima počinjena vjerojatno nikad neće biti ispravljena, čime je Zagreb trajno zakinut za dio svog potencijala.

Utoliko je i jasno da od sadašnje gradske uprave nije realno očekivati da će samoinicijativno i po službenoj dužnosti nužno stati u obranu javnog interesa - što bi se u nekim zdravijim okolnostima ne samo očekivalo već i podrazumijevalo – a građanski pritisak je potreban način da se javni interes osigura. Kampanja za javni park na Kajzerici jedna je takva inicijativa koja u svom fokusu ima nedvojbeni javni interes, a započela je ovaj mjesec simboličnom akcijom okupljanja građana i sadnje nekoliko stabala, voćaka, na prostoru za koji se zagovara da postane javni park.   

Kampanja za javni park na Kajzerici započela je ovaj mjesec 
simboličnom akcijom okupljanja građana i sadnje nekoliko stabala, 
voćaka, na prostoru za koji se zagovara da postane javni park. Kampanja za javni park na Kajzerici započela je ovaj mjesec simboličnom akcijom okupljanja građana i sadnje nekoliko stabala, voćaka, na prostoru za koji se zagovara da postane javni park.

Inicijativu za javni park (i trg) na Kajzerici – kvartu koji doslovno nema javni park - prvi je put pokrenuta još unazad nekoliko godina od strane udruge ZaKaj? Za Kajzericu!, no bez rezultata. Osnaženi novim partnerima i alatima, kampanja se sada provodi bez ikakvog proračuna, a svi koji u njoj sudjeluju rade to kroz počasni rad tj. volonterski. Pritom su različiti mali doprinosi izuzetno važni, i u svojem motivu veliki i plemeniti koraci koji značajno doprinose mogućnosti uspjeha kampanje tj. realizaciji parka za sve.

Inicijativu Park za Kajzericu sada su pokrenule udruge ZaKaj? Za Kajzericu! i Parkticipacija, platforma 1POSTOZAGRAD, projekt Ars Publicae i Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata. Svi okupljeni partneri, a očekuje se da će ta podrška rasti, okrenuti su istom cilju - parku za kvart koji Budući da je javni park javni interes, u ovom trenutku gradska tijela u svemu treba i doživljavati kao saveznike, dokle god se na konkretnoj inicijativi ne pokaže suprotnoga nema, a time i boljem Zagrebu.

Iako dio cjeline Novog Zagreba, Kajzerica se po svojoj urbanoj strkturi bitno razlikuje od okolnih novozagrebačkih planski izgrađenih naselja. Razlog tome je činjenica da je riječ o najstarijem novozagrebačkom kvartu koji je preregulaciju izbjegao upravo zbog toga što je naselje tamo već postojalo. Planovi o izgradnji novog naselja na mjestu starog nikad nisu realizirani, a unazad dvadesetak godina Kajzerica je doživjela radikalnu transformaciju koja se, međutim, dogodila u postojećoj urbanističkoj mreži koja je potkapacitirana za sadašnju izgradnju. U tom procesu izbjegnuto je formiranje ikakvih dodatnih javnih površina, pa tako Kajzerica danas nema ni trg ni javni park, mnoge su ulice preuske za npr. vatrogasna vozila, dok većina nema ni nogostup.

S Kajzericom neke sličnosti u načinu oblikovanja naselja ima i obližnje i najnovije novozagrebačko naselje Lanište, no s drugačijim polazištima. Naime, Lanište je nastalo na praznom terenu, stihijski i s uglavnom katastrofalnom stambenom arhitekturom koja po svojim dosezima više odgovara razdoblju masovne i brze stambene izgradnje neposredno nakon Drugog svjetskog rata, nego početku 21. stoljeća. Lanište je općenito ilustrativan primjer propasti planskog pristupa i odgovorne gradogradnje u Zagrebu i to kao posljedica urušavanja društva, pa i zatiranja urbaniteta kao vrijednosne kategorije, najkonkretnije: zbog nekompetencija u sustavu gradske uprave koja strateškom planiranju pristupa isključivo "poduzetnički“, svodeći kompleksnost i kulturu prostora na materijalni resurs.

kajzerica2_simpraga.jpg

Kako je to, govoreći o Laništu, istaknuo Tihomir Jukić, s obzirom na zagrebačku tradiciju planske izgradnje, osobito Novog Zagreba, takva se situacija jednostavno nije smjela dogoditi.

Problem urušavanja starteškog planiranja, ne samo u slučaju Laništa, ali na primjeru tog naselja, odlično ilustrira izgradnja npr. Arene Zagreb. Javni natječaj za Arenu bio je proveden za drugu lokaciju u odnosu na onu na kojoj je, po sasvim drugom projektu, izgrađena. Tu je ista situacija i s Obrtničkim centrom koji je prvotno planiran na Laništu (kasnije uz Savu u Blatu i finalno na Kajzerici, a za većinu lokacija provedeni su i natječaji na koje su utrošena javna sredstva), prvi je put lokaciju mijenjao temeljem pobune lokalnog stanovništva koje je stalo u obranu zadnje velike zelene površine na kojoj je i danas nogometno igralište. Ovdje je nebitno da je ta lokacija zapravo primjerena za izgradnju (između ostaloga i jer je uz izrazito bučnu prometnicu) ali samo pod uvjetom kada bi na Laništu negdje drugdje bilo prostora za igralište i park, ali to nije slučaj i utoliko ovo što je slobodno sad treba ostati i jest sačuvano. Dakle, kao ni Kajzerica, ni Lanište nije imalo predviđen javni park. Taj silni nedostatak Inicijativa za park zagovara da javni park na Kajzerici treba biti uređen temeljem javnog krajobraznog natječajaposebno je bolan u komparaciji s ostalim planski izgrađenim novozagrebačkim naseljima koja su nastala u posve drugačijem ideološkom okviru, a koja obiluju javnim zelenim površinama kao jednom od najvećih vrijednosti tih kvartova uopće.

Za sve te propuste političke odluke svakako su bile najodgovornije, ali na neki bitniji strukovni otpor nisu ni nailazile. Sve to vjerna je slika vremena u kojem živimo i koje će kao takvo i ostati zapisano.

U takvim okolnostima, inicijativom Park za Kajezericu pokušava se potaknuti stvarne promjene, poboljšanja grada i afirmaciju javnih dobara nasuprot poništavanja mogućnosti Zagreba. Utoliko je značenje same inicijative, iako lokalno i marginalno, zapravo izuzetno važno i potencijalno veliko.

Osim činjenice da Kajzerica - koja ima više od pet tisuća stanovnika - nema javni park, izuzetno važni argument u prilog parka na predloženoj lokaciji je sama pozicija parcele u naselju. Naime, ona je upravo idealno smještena u stambenoj zoni najgušće naseljenosti. Park bi na tome mjestu najbolje služio zajednici. Bilo kakvo dislociranje središnjeg javnog parka, npr. u južni dio Kajzerice, bilo bi manje smisleno jer je središnji park nužno urediti u stambenoj, a ne poslovnoj zoni kvarta.  

Drugi važan argument je veličina parcele koja dobro namiruje naselje takve veličine.

U perspektivi, Kajzerica bi dio parkovnih prostora mogla dobiti i na savskom inundacijskom pojasu, no s obzirom na višedesetljetnu nemoć da se Gradnja crkve znači i gradnju pratećih stanova za kler i parklirališta. Svemu tome nije mjesto u parkutaj prostor smislenije aktivira, to nije posebno izgledno tako skoro. Ne samo zato, javni park u Bencekovićevoj trebao bi zauzimati čitavu površinu sadašnje livade, odnosno tamo se ne bi trebalo graditi ništa.

Bilo kakva gradnja na tom prostoru bila bi kolosalni promašaj i radikalna šteta po Kajzericu ali i grad u cjelini. Osobito zato što za gradnju mjesta ima drugdje tj. u južnom dijelu kvarta koji, s izuzetkom jedne manje stambene zgrade, nije stambeni te je u GUP-u zaveden dominantno kao poslovni.    

Ipak, eventualna gradnja na prostoru livade u Bencekovićevoj u ovom trenutku ima sve GUP-ovske preduvjete budući da je prostor društvene namjene. Naime, radi se o prostoru koji je nekad bio namijenjen za izgradnju osnovne škole, koja je, međutim, izgrađena na drugoj (dobroj) lokaciji. Zato je u sklopu zagovaračke kampanje za park u pripremi inicijativa za izmjenu GUP-a kako bi se ciljana zelena površina prenamijenila iz društvene u zelenu tj. javni park (Z1).

Prvi je to preduvjet formiranja javnog parka. Istu je inicijativu plaforma 1POSTOZAGRAD pokrenula i prošle godine za jedinu zelenu površinu u sklopu novog naselja Vrbani III. koje također nema javni park.

Bojazan da bi se na ciljanoj livadi u Bencekovićevoj mogla graditi crkva (u Vrbanima III. upravo to jest slučaj) ili trgovački centar svakako ima Zahtjev Katoličke crkve za izgradnju crkve na Kajzerici (u zamjenu za Svetice, između ostaloga) nije u opreci s idejom parka kod Bencekovićeve uliceutemeljenje s obzirom na spomenutu praksu u gradu tj. gradsku upravu koja javni interes nužno ne stavlja na prvo mjesto.

No, istaknuti valja da su u južnom dijelu Kajzerice, ispod Dolinarove ulice (bivša Ulica Kajzerice čije je ime bez razloga mijenjano) parcele društvene i u najvećoj mjeri poslovne namjene i tamo se može graditi svašta, a prvenstveno dom zdravlja koji udruga ZaKaj? Za Kajzericu! traži i predlaže na dijelu istočno od škole tj. na lokaciji koja još nema definiranu namjenu. Upravo tamo mjesta ima i za drugo, no jasno je da u planiranju gradnje javni park i dom zdravlja imaju ili bi trebali imati apsolutni prioritet.

Od drugih logičnih i pohvalnih inicijativa udruge ZaKaj? Za Kajzericu! istaknuti treba i onu za probijanje zemljanog nasipa željezničke pruge s ciljem spajanja Dolinarove i Puževe ulice, a tek jedan od argumenata tome u prilog je činjenica da djeca iz zapadnog dijela Kajzerice bez tog nužnog i lako ostvarivog prolaza prije dođu do škole u drugom, nego u svom kvartu budući da moraju zaobilaziti prugu.

Prostor na kojem se predlaže gradnja doma zdravlja nalazi se i u fizičkom centru Kajzerice, kvarta koji u svom južnom dijelu prolazi radikalnu Bojazan da bi se na livadi u Bencekovićevoj mogla graditi crkva ili trgovački centar svakako ima utemeljenje s obzirom na spomenutu praksu u gradu koja javni interes ne stavlja nužno na prvo mjesto transformaciju (uz SEECEL koji se trenutno gradi, na južnom dijelu naselja trebao bi se izgraditi i spomenuti Obrtnički centar te centar URIHO na sadašnjoj cijeloj zelenoj površini između željezničke pruge i nove Ulice Mate Parlova) pa će i to njegovo fizičko središte u skoroj budućnosti samo dobiti na važnosti.

Aktualna situacija u kojoj Katolička crkva (u zamjenu za Svetice, između ostaloga) traži izgradnju crkve na Kajzerici nije u opreci s idejom parka kod Bencekovićeve ulice. Istaknuti treba i da u ovom trenutku nitko javno ne predlaže gradnju upravo na prostoru livade za koju se zagovara da postane javni park.

S obzirom na društvenu namjenu i u širokom tumačenju izgradnje crkvava kao javnog interesa (koji to, međutim, nije jer javni su interes škole, vrtići, bolnice, domovi zdravlja, nasipi i slično), izgradnja crkve bi se tamo samo formalno mogla opravdavati, no gradnja crkve znači i gradnju pratećih stanova za kler i parklirališta. Svemu tome nije mjesto u parku, a alternativne i atraktivne lokacije za gradnju u kvartu postoje. Inicijativa za javni park nije protiv nikoga, već za javni interes svih stanovnika Kajzerice i Zagreba, odnosno zagovara kvalitetno starteško planiranje razvoja naselja koje mora sadržavati veliki javni park i to na jedinoj parceli gdje bi se to još moglo ostvariti.

Drugi važan preduvjet formiranja javnog parka na predloženoj lokaciji na Kajzerici je otkup ili zamjena zemljišta budući da je dio tamošnjih parcela, osim u gradskom i republičkom, i u privatnom vlasništvu. Grad poznaje praksu zamjene i otkupa parcela, a javni je park u kvartu koji ga nema, nedvojbeni javni interes.

Važnost pravovremene kampanje poput ove aktualne je i u potencijalnom sprečavanju zamjena zemljišta koje bi išle ne šetu Zagreba.

Pitanje parka na Kajzerci u prvome redu tiče se stanovnika tog kvarta, no istovremeno, ono se tiče svih jer uspjeh ove inicijative može označiti i svojevrsni preokret u praksi prostornog planiranja Zagreba, ali i općenito pristupa oblikovanju javnih prostora.

Inicijativa za park zagovara da javni park na Kajzerici treba biti uređen temeljem javnog krajobraznog natječaja, baziranog na programu koji po Javni park u Bencekovićevoj trebao bi zauzimati čitavu površinu sadašnje livade. Bilo kakva gradnja na tom prostoru bila bi kolosalni promašaj i radikalna šteta po Kajzericu ali i grad u cjelini mogućnosti uključuje i bitne iskorake od dosadašnje prakse uređenja javnih parkova i općenito javnih prostora. Dobar program i kvalitetni žiri ključ su uspjeha svakog natječaja.

Žiri bi pritom trebao biti interdisciplinarnog profila i sastavljen od stručnjaka koji imaju ugled u svojim disciplinama. Žiriranje u kojem je netko član žirija zato što ima formalnu kvalifikaciju nije dobar pristup, već je nužno posezati za osobama koje, uz formalne kvalifikacije, uživaju i određeni ugled u svojim profesijama. Članovi žirija svakako trebaju biti i krajobrazni arhitekti koje se u dosadašnjim krajobraznim natječajima u Zagrebu ili izbjegavalo ili marginaliziralo.

Incijativa predlaže i razmatranje razvoja participativnih metoda odabira projekta. Jedan od takvih modela mogao bi biti npr. način da stručni žiri odabere tri najbolja prijedloga, a konačni izbor bude prepušten građanima uz obaveznu mogućnost korekcija prijedloga prije finalnog izbora i implementacije projekta u prostoru. Tako odabrano rješenje i pristup oblikovanju javnih prostora predstavljali bi značajan iskorak za Zagreb i otvorili bi mogućnost realizacije boljih rješenja. Neke od preduvjeta za takav pristup Zagreb već ima, npr. u vidu Zagreb Foruma, iako to tijelo još nije ni otprilike ispunilo svoju ulogu i potencijal.  

U programskom smislu i uz uobičajenu komunalnu opremu, za javni park na Kajzerici na predloženoj lokaciji traži se da sadrži urbani voćnjak, street workout park, manju vodenu površinu, pumpu s besplatnom pitkom vodom te javnu rasvjetu prilagođenju smanjenju svjetlosnog Inicijativom Park za Kajezericu pokušava se potaknuti stvarne promjene, poboljšanja grada i afirmaciju javnih dobara nasuprot poništavanja mogućnosti Zagreba onečišćenja itd.  

Koncept urbanog voćnjaka koji zagovara Parkticipacija predstavlja novinu u zagrebačkoj praksi, a onaj na Kajzerici bio bi prvi u gradu. Ideja je sukladna globalnim trendovima koji uvode i određenu promjenu paradigme urbaniteta sa sve većom pažnjom prema lokalnom uzgoju hrane i autohtonim biljkama.

Vodena površina koja se predlaže mogla bi biti u formi manjeg jezera (bezena), a voda u parku ima izuzetnu ulogu za poboljšanje ambijentalnih i boravišnih kvaliteta, odnosno važna je i za životinjski svijet.  

park_za_kajzericu_copy99066.jpg

Za park se zagovara da ima i elemente trga budući da trg kvartu također nedostaje, a njegova pozicija uz Bencekovićevu, najživlju ulicu na Kajzerici, svemu samo ide u prilog.

Krečući od idealnog, doista ne bi trebalo biti razloga da Kajzerica, a time i Zagreb, dobije najbolji mogući park.

Osim u interesu stanovnika, to je i u interesu gradske uprave koja je tu zbog građana, a ne obratno. Budući da je javni park javni interes, u ovom trenutku gradska tijela u svemu treba i doživljavati kao saveznike, dokle god se na konkretnoj inicijativi ne pokaže suprotno.

Utoliko se i aktualna inicijatva za park obraća nadležnim tijelima, a u tijeku je i prikupljanje podrške javnih osoba i strukovnih i drugih udruženja inicijativi za park, te druge aktivnosti na samoj lokaciji koje će uslijediti.

Stanovnici kvarta započeli su javnu kampanju s ciljem da se jedini preostali slobodan zeleni prostor na Kajzerici proglasi javnim parkom te osmisli i uredi prema stvarnim potrebama i željama zajednice.

Inicijativa za park na Kajzerici nije samo incijativa za javni park tamo gdje takav sadržaj nedostaje, već i zahtjev za odgovornim upravljanjem gradom. Konačno, park na predloženoj lokaciji jest i pauza od (pre)izgrađenog: ona nužna praznina koja uopće znači - grad.

<
Vezane vijesti