Politička korupcija, kada nije skrivena ili nepoznata javnosti, pojavljuje se pod krinkom obrazloženja da se radi o potezima koji su od javnog interesa i interesa zajednice. Ukidanjem kapitalističkog organiziranja poduzeća i dalje ostaje mogućnost da radnici - čak i u radničkim samoupravnim poduzećima - korumpiraju državne dužnosnike.

Gotovo svakodnevno masovni mediji izvještavaju o političkoj korupciji širom svijeta. Vladini birokrati, od lokalne i nacionalne pa do međunarodne razine, razotkrivaju se u  zlouporabi pozicija zbog osobne koristi. Veći dio ove korupcije potican je i financiran od strane kapitalističkih organizacija. U tom obliku korupcije dužnosnici omogućuju utaju poreza, dodjelu subvencija i slične aktivnosti preko donošenja odluka u brojnim "javnim" poslovima (npr. u cestogradnji, zoniranju gradova, izgradnji državnih  objekata, suzbijanju štrajkova, istraživanju korupcije, u donošenju međunarodnih sporazuma, itd.)

Jedan od strukturalnih načina za smanjenje korupcije bila bi demokratizacija poduzeća, odnosno njihova reorganizacija na način u kojem bi radnici kolektivno rukovodili tvrtkama

Odluke dužnosnika imaju koruptivni karakter kada, u razmjenu za osobni dobitak, preko njih ekskluzivno ili dobrim dijelom profitiraju pojedine tvrtke ili interesne skupine nauštrb šire društvene i javne koristi. Korupcija može biti nezakonita u slučaju kada su na snazi preventivni zakoni ili legalna ukoliko su takvi zakoni ukinuti ili nikad nisu izglasani. Politička korupcija, kada nije skrivena ili nepoznata javnosti, pojavljuje se pod krinkom obrazloženja da se radi o potezima koji su od javnog interesa i interesa zajednice.

Ovakvu vrstu političke korupcije trenutno potiče struktura kapitalizma. Za mnoga kapitalistička poduzeća, konkurentnost i drugi oblici pritisaka postoje s ciljem povećanja profita, stope rasta i tržišnog udjela. Njihovi upravni odbori i top menadžeri nastoje imati što jeftiniju proizvodnju i radnu snagu uz što veći učinak radnika, veću cijenu proizvoda i što profitabilniju tehnologiju. Kapitalistička struktura im pritom pruža svaki poticaj na financijsku dobit i sigurni karijerni napredak nastave li raditi na takav način. Dakle, odbori direktora i top menadžeri traže maksimalnu pomoć od vladinih dužnosnika na svim tim područjima uz konstantno nastojanje plaćanja što manjih poreza i davanja državi. Rukovodioci takvih tvrtki pritom koriste profit svojih korporacija za korumpiranje uglavnom gornjih slojeva državne birokracija koji mogu sudjelovati u donošenju povoljnih odluka za njihove tvrtke.

Kapitalisti kao pojedinci korumpiraju vladine dužnosnike u interesu svojih poduzeća. Okupljeni u zajednicu, oni čine identičnu stvar za svoje industrije. Kad su organizirani na još većoj razini (u "obrtničkim komorama", "savezima proizvođača" i tomu slično), oni nastoje korumpirati kako bi osigurali održavanje vlastitih klasnih interesa. Kad takva korupcija nije tajna, kapitalisti artikuliraju vlastite koruptivne zahtjeve prema državnim dužnosnicima kao "dobro za ekonomiju ili društvo u cjelini". Takve fraze sadrže "prihvatljiv diskurs" koji omogućuje državnim dužnosnicima da javno prikriju i, ukoliko im pođe za rukom, legitimiraju svoj koruptivni čin.

Masovni mediji skloni su tretirati korupciju kapitalista kao izuzetnu, a državne naume da ju se iskorijeni karakteriziraju kao ozbiljne

Strogi moralni kodeksi, propisi i zakoni nametnuti su s ciljem sprječavanja pojedinačnih ili grupiranih kapitalista da korumpiraju vladine dužnosnike. Praksa, međutim, pokazuje da ni građanska etika, propisi ili zakoni nisu došli ni blizu okončavanja korupcije kapitalista.

Bezbroj državnih sudova, agencija i komisija nisu, najblaže govoreći, iskorijenili suučesnike iz državnog aparata u toj korupciji. Maistream ekonomija, međutim, nastavlja sa svojim analizama i receptima za politiku kao da raširena korupcija ni ne postoji. Masovni mediji skloni su pritom tretirati korupciju kapitalista (barem u svojim matičnim zemljama), kao izuzetnu, a državne naume da ju se iskorijeni karakteriziraju kao ozbiljne.  To su, također, dodatni primjeri tog "prihvatljivog diskursa" s kojima suvremena kapitalistička društva maskiraju sustavnu korupciju.

Bazična struktura kapitalizma ostala je neokrznuta, zajedno s moći kapitalista da koriste profit poduzeća za koruptivne svrhe

Za smanjivanje korupcije s trenutne visoke razine potrebno je nešto više i drugačije od dodatnih zakona, komisija, regulacija, prizivanja morala i tomu sličnoga. Potrebne su strukturne ekonomske promjene. Ranije reforme polučile su slabe rezultate zato jer je ignorirana sama ideja ili mogućnost takve promjene. Bazična struktura kapitalizma ostala je neokrznuta, zajedno s moći kapitalista da koriste profit poduzeća za koruptivne svrhe. Kapitalisti i dalje uživaju sve beneficije i dobiti koje korumpirani službenici mogu dati (uz sve rizike i troškove neuspješnih pokušaja korumpiranja). Kapitalisti su isto tako nastavili gomilati sve veće profite, a time i sve veća sredstva za korumpiranje.

Jedan od strukturalnih načina za smanjenje korupcije bila bi demokratizacija poduzeća, odnosno njihova reorganizacija na način u kojem bi radnici kolektivno rukovodili tvrtkama. Takva ekonomska demokratizacija bi omogućila transparentnost u svim aspektima odnosa između poduzeća i vlasti za sve radnike u poduzeću, a samim time i široj javnosti. Prikrivanje i maskiranje korupcije bilo bi u tom slučaju mnogo teže. Poštivanje propisa i zakona koji zabranjuju korupciju službenika vrlo bi vjerojatno našlo podršku među donositeljima odluka u demokratiziranim poduzećima. Takva poduzeća bi zahtijevala otvorenu raspravu i većinsko donošenje odluka. Manjinski vlasnici bi mogli puno lakše steći znanje i informacije  potrebne za kritiziranje i utjecanje na odluke, čime bi mogli sprječavati ili smanjivati korištenje dobiti poduzeća za korumpiranje vladinih dužnosnika.

Ukidanjem kapitalističkog organiziranja poduzeća i dalje ostaje mogućnost da radnici - čak i u radničkim samoupravnim poduzećima - korumpiraju državne dužnosnike.  Prikladan korak za rješavanje tog problema uključivao bi stvaranje međuovisnosti između demokratiziranih poduzeća i istinske demokratizirane politike (lokalnih vlasti na svim razinama). Političke odluke bi u tom slučaju morale biti potvrđene od strane demokratiziranih poduzeća, ako na njih te odluke utječu. Isto tako, demokratizacija poslovnih odluka trebala bi biti ratificirana od strane demokratiziranih vladinih institucija ako ih se te odluke tiču.

izbori_koprivnica.net.jpg izbori_koprivnica.net.jpg

Tada bi svaki pokušaj pojedinca ili skupine radnika iz samoupravnih poduzeća da korumpiranjem državnih dužnosnika utječu na donošenje odluka potaknulo radnike drugih samoupravnih poduzeća - oštećenih donošenjem takvih odluka - da prigovore na te odluke. Njihovi prigovori imali bi učinkovitost i snagu upravo zbog podjele moći između tvrtki i vlasti. To je način na koji bi se prekinula društvena iracionalnost korupcije - u kojoj jedna grupa poduzeća zbog korupcije ima prednost nad drugom grupom, koja je zbog toga potaknuta da čini istu stvar, generirajući na taj način sistemsku korupciju. Krajnji rezultat je - kako pokazuje povijest kapitalizma - ekonomija koja najbolje služi onima koji najefikasnije korumpiranju te onima koje korumpiraju.

Zakonodavstvo bi na tim razinama za posljedicu bilo rekonstruirano kao dvodomno - ali na novi način. Jedan dom bi zastupao interese demokratiziranih poduzeća, a drugi interese države. Za očekivati je kako bi ravnoteža takvog sustava smanjila političku korupciju u odnosu na bilo koje dosadašnje pokušaje i oprobane mehanizme. Takve strukturne promjene mogle bi nadmašiti dugačak popis dosadašnjih antikorupcijskih reformi  koje su nerijetko bile dimna zavjesa za izbjegavanje nužnih ekonomskih promjena.


Članak je originalno objavljen na blogu autora, uglednog ekonomista Richarda Wolffa (op.ur.)

<
Vezane vijesti