E, pa kad živiš u državi gdje sudovi silovanje izjednačavaju s rukovanjem, gdje zlostavljači djece hodaju slobodno okolo, gdje mladcima koji u skupim autima gaze ljude na pješačkom kao olakotnu okolnost uzmu što dolazi iz «dobre obitelji», itd, itd... tko je mogao očekivati da će čovjeka koji je do smrti umlatio psa strpati u zatvor? Ako je pet mjeseci malo, nek bude, ovo je sudski presedan u Rvata.

Redati zločine po težini u nekakvu vertikalnu ljestvicu je apsurdno. Jer svaka žrtva zločina, nasilja, je živo biće čija patnja ne može biti predmet mjerenja. Ono što čudi u ovom slučaju je da, iako živimo u svijetu koji je u potpunosti orijentiran prema čovjeku, bar u umu homo sapiensa, da je žrtva neke druge vrste došla na red. Pa i prije nego svi gore navedeni pripadnici naše vrste. Dakle, ako nemamo osjećaja za pripadnike vlastite vrste, a za ostale ionako držimo da su tu radi naše dobrobiti (dakle oduzeta im je intrinzična vrijednost, vrijednost koje imaju samo sebi te su svedeni na stvari), kako objasniti slučaj iz Vrbovca? Podsjećam, Ostoja Babić, čovjek ili nečovjek koji je željeznom šipkom i vilama izmrcvario psa, osuđen je na pet mjeseci zatvorske kazne. Presedan u hrvatskom sudstvu. Još nijedan čovjek u ovoj zemlji nije završio iza rešetaka zbog nasilja nad kućnim ljubimcem.

Specizam, kako je diskriminaciju na temelju vrste nazvao poznati filozof Peter Singer, naša je realnost. Jedna sudska presuda neće ga iskorijeniti. Ali nakon Vrbovca, možda ipak možemo živjeti u nadi da će sljedeći Ostoja Babić razmisliti prije nego zamahne vilama.
Kao što ste mogli čitati i slušati u Civildreti, ni obrazovanje o ljudskim pravima ne smatra se dovoljno važnim da se uvede u školski sustav. A prava ostalih vrsta nisu ni na repu ni na ispod repa, nego jednostavno ni ne postoje. U prevladavajućem sustavu mišljenja. Uostalom, jesu li vam na satovima etike ikad spomenuli Singera? Njegovo djelo Oslobođenje životinja polazište je za bilo kakvo razumijevanje prava životinja.

A svim onim specistima koji će iz ovoga iščitati kako nije u redu da i životinja dođe na red da se preispituje njeno pravo na postojanje, nasilje ne bira puno. Nasilje se uselilo u škole, nasilje je okupiralo televizijski program, slike nasilja vrište sa stranica novina. Sa nasiljem svuda oko nas nove generacije neće imati izbora nego odrasti smatrajući nasilje normalnom pojavom. Načinom rješavanja problema. I zato je stvarno potrebno jasno i glasno reći: to nije normalno, nije uobičajeno, neće se tolerirati. Uostalom, dosta je bilo!

Monstrum, nazivali su ga mediji. I jedan psić. Koji je volio ljude. Mahao je repom kada bi vidio neznance. Gazda je htio da laje. Bude nasilan. Ali on to nije bio. Nije svaki pas sličan gazdi. Pa mu je gazda pokazao. Što je trebao raditi. Akteri ove priče o kojoj je sud odlučio da i životinja ima pravo na život, na postojanje. Jednom smo uvažili slabijeg. Što će biti slijedeći put?

Ključne riječi: prava životinja, specizam
<
Vezane vijesti