Foto: P.P.<br>Foto: P.P.
Petar Pavlović iz Radničke fronte: "Za progresivne snage europske periferije, a i za europske centre političke i ekonomske moći, pobjeda Syrize ima zaista velik značaj. Ona pokazuje uspješan primjer preuzimanja vlasti od strane jedne antikapitalističke stranke, kao i mogućnost toga da se proturadnička ekonomska politika dovede u pitanje na europskom nivou."

Član i jedan od osnivača Radničke fronte Petar Pavlović komentira u razgovoru za "H-Alter" mogući utjecaj jučerašnjih parlamentarnih izbora na grčko društvo, ali i na druge države EU-a, ponajprije zemlje s europske periferije, poput Hrvatske.

Kako komentirate uspjeh Syrize i što on znači za grčki narod?

Za progresivne snage europske periferije, a posljedično i za europske centre političke i ekonomske moći, pobjeda Syrize ima zaista velik značaj. Ona pokazuje uspješan primjer preuzimanja vlasti od strane jedne antikapitalističke strankeUspjeh Syrize proizvod je otpora najširih slojeva radnog stanovništva krizi i kapitalističkom sustavu koji je izaziva. Njega treba promotriti i u svijetlu višegodišnjih socijalnih borbi, te masovnih štrajkova i prosvjeda koji su mu prethodili. Čitav razvoj klasnih sukoba u Grčkoj, kroz koji treba tumačiti i ovu pobjedu Syrize, otvoreno govori o tome kako su grčke mase odlučile raskrstiti s kapitalizmom. Međutim, preuzimanje vlasti od strane jedne partije i preuzimanje moći od strane radnika i potlačenih slojeva te ukidanje kapitalizma kao sistema sasvim su različite stvari. Grčki narod, kao i Syriza, sada se nalaze na raskrižju - hoće li se ostati u okvirima kapitalizma ili će se započeti s njegovim rušenjem, hoće li se i dalje prihvaćati diktati imperijalista iz EU ili će se raskrstiti s dugom i s protunarodnim mjerama štednje. Trenutno vodstvo Syrize nalazi se na pozicijama očuvanja postojećeg sustava. Stoga se trenutno najveća odgovornost nalazi na dosljednim i radikalnijim frakcijama unutar Syrize koje se trebaju boriti za što hitnije osvajanje većine.

Što ovaj rezultat znači za ostatak Europske unije, pogotovo za države europske periferije?

Za progresivne snage europske periferije, a posljedično i za europske centre političke i ekonomske moći, pobjeda Syrize ima zaista velik značaj. Ona pokazuje uspješan primjer preuzimanja vlasti od strane jedne antikapitalističke stranke, kao i mogućnost toga da se proturadnička ekonomska politika dovede u pitanje na europskom nivou. Svi nezadovoljni sustavom sada imaju pred očima jedan veoma konkretan primjer političke pobjede radničke klase i obespravljenih. To će zasigurno dovesti do daljnjeg okretanja stanovništva - od Španjolske pa do Hrvatske - prema antikapitalističkim rješenjima. Još vise ovisi o tome kako će se stvari sa Syrizom razvijati u nadolazećem vremenu i hoće li imati snage da provede svoj program - a to pitanje se u suštini svodi na ono hoće li se unutar Syrize pobijediti oportunističke i kapitulantske tendencije.

Kako komentirate izjave s dijela ljevice da je Syriza poprilično omekšala svoj diskurs i programatske zahtjeve u zadnje dvije godine? Postoji li opasnost da se Syriza posljedično u potpunosti pacificira?

Ta opasnost svakako postoji i procesi skretanja u politički centar se u pravilu tim vise zbivaju što se neka ideološki heterogena formacija, kakva je Syriza, više približava vlasti. Dio članstva, posebno onog u višim strukturama organizacije, pokazuje tendencije integracije sa sistemom, protiv kojega stranka navodno istupa. Međutim, moramo imati na umu da je Syriza daleko od nekakve programske i idejne monolitnosti, te da se u njoj nalaze različite frakcije - od kojih se jedna zalaže za dosljedni raskid s kapitalizmom. U kojem će se smjeru razvijati Syriza uvelike ovisi o rezultatima te unutarfrakcijske borbe koja se već zbiva.

Syriza se zalaže za promjenu uvjeta vraćanja duga, među ostalim i otpis polovice duga i produljenje ostatka isplate do 50 godina. U europskom Sjeveru su jasno dali do znanja da Grčka mora poštivati postojeće uvjete. Što ako naiđu na blokadu Bruxellesa?

Moramo imati na umu da je Syriza daleko od nekakve programske i idejne monolitnosti, te da se u njoj nalaze različite frakcije - od kojih se jedna zalaže za dosljedni raskid s kapitalizmom. U kojem će se smjeru razvijati Syriza uvelike ovisi o rezultatima te unutarfrakcijske borbe koja se već zbivaU suštini se na sličnim pitanjima i temelji sva specifičnost situacije u kojoj se nalazi Syriza. Ako će pokušati dosljedno provesti odredbe svojeg programa, naići će na žestoki otpor i sabotaže, ne samo EU-a, nego i domaćih kapitalista. Takva situacija onda može dovesti samo da daljnjeg pogoršavanja ekonomske situacije. Iluzorno je za očekivati, kao sto misli Tsipras, da će se Bruxelles uspjeti nasamariti i natjerati na neki značajniji kompromis:  EU to ne može učiniti, ne samo zbog gubitka svojih pozicija, već i zbog poruke slabosti koju bi time poslala. S druge strane, za takav kompromis nema dovoljno snažnu motivaciju. Ako će Syriza nastaviti voditi politiku kompromisa, kakvu sada diktira vodstvo na čelu sa Tsiprasom, onda će naprosto morati izdati svoj program i radničku klasu koja je za nju glasala. Ako želi provesti svoj program mora raskrstiti i s Bruxellesom i s kapitalizmom - ili kapitalizam ili socijalna revolucija. Tu ne postoji nikakav treći put. Raskrižje na kojem se sada nalazi Grčka sastoji se upravo u ovoj dilemi.

Prvi potez Syrize je bio ulazak u koaliciju s desnim populistima, strankom Nezavisni Grci. Kako to komentirate?

Koalicija sa jednom otvoreno kapitalističkom i reakcionarnom strankom predstavlja otvorenu izdaju programa i volje stanovništva od strane vodstva Syrize, potpomognutu sektaškim držanjem vodstva komunističke partije. Jedinu alternativu može predstavljati antikapitalistička koalicija Syriza/KKE. Prema informacijama s kojima u javnost izlaze predstavnici komunističke frakcije unutar Syrize, sektaško držanje KKE je zapravo poslužilo samo kao izgovor Tsiprasu i vodstvu, koje nije pokazivalo dovoljno odlučan interes za stvaranje takve zajedničke antikapitalističke vlade. U slušaju da je sasvim nemoguće nagovoriti KKE na sudjelovanje u vladi, puno manje zlo od izdaje programa i političkih principa predstavljaju novi izbori. Partija koja uživa potporu najširih masa nema razloga da se boji ponovnih izbora i može ih pretvoriti u novu mobilizaciju i novu pobjedu. Nasuprot tome, ovakvi potezi otvaraju potencijalni ponor potpunog političkog bankrota koji bi mogao dovesti u pitanje i sam smisao postojanja Syrize i izborenu pobjedu, a time i otvoriti put fašističkoj desnici da se pred masama prikaže kao jedina dosljedna antisistemska opcija.

Koliko je bitna internacionalizacija ljevice u Europi, da bi se izvršio pritisak na aktualnu politiku u Europi i njezine posljedične promjene?

Internacionalizacija ljevice nije samo bitna, nego je i neizostavan uvjet njezine pobjede u svakoj pojedinoj zemlji. Kada bi unutar Syrize sada pobijedile dosljedne socijalističke snage spremne da raskrste s kapitalizmom, uslijed međunarodne blokade i ekonomskog gušenja koje bi provodile kapitalističke zemlje, uspješna izgradnja novog društvenog sistema ovisila bi primarno o pobjedi antikapitalista u ostalim zemljama Europe. Istovremeno, nema sumnje da bi početak ukidanja kapitalizma u Grčkoj uvelike radikalizirao mase u svim zemljama, te europskim radnicima pokazao koji je jedini put izlaska iz krize

Ključne riječi: Syriza, radnička fronta
<
Vezane vijesti