Tomislav, jedan od osnivača udruge "Queer Sport Split" (QSS) za H-Alter: Zahvaljujući prošlogodišnjim groznim i nasilnim događajima koji su popratili Pride, neutralna se masa ljudi odlučila - između stava "ne volim pedera" i "ne volim nasilje" - pozicionirati na ovu potonju stranu.

I ovogodišnji splitski Pride tjednima uoči same šetnje, izaziva brojne polemike u hrvatskom javnom životu. I baš kao i prošle godine, rasprave se vode oko mjesta održavanja, podgrijavanja stereotipa o primitivnom Splitu i pojavljivanja raznoraznih sumnjivih ličnosti koje nam nastoje objasniti zbog čega bi ljudi drugačije seksualne orijentacije trebali biti građani drugog reda. U svim tim debatama rijetko se može čuti glas osobe gej orijentacije koja živi u Splitu. Javnih osoba koje se deklariraju kao gejevi u Splitu nema (doduše i u ostatku Hrvatske ih se može nabrojati na prste ruke), kao ni udruga civilnog društva koje bi se bavile isključivo LGBTIQ pravima. Zbog čega je to tako, kako je živjeti u Splitu, što misli o ovogodišnjoj povorci, za H-Alter je ispričao Tomislav, gej mladić koji živi u Splitu, i jedan je od osnivača udruge Queer Split Sport, registrirane prošle godine.

Često se spominje kako u Splitu nema niti jedne udruge koja bi se bavila na bilo koji način LGBTIQ populacijom. No, to nije točno. Prošle godine osnovali ste udrugu Queer Sport Split (QSS). O čemu je riječ i kakva su vam dosadašnja iskustva u radu?

Slična udruga kroz koju smo djelovali postojala je u Zagrebu. Na novu organizaciju sa sjedištem u Splitu smo se odlučili iz dva razloga. Pokrenuli smo različite aktivnosti poput plivanja, kuglanja te započeli sudjelovanje u različitim turnirima pa je logičan korak bio organiziranje kroz ovakav tip udruge. Drugi razlog je bio praktične prirode. Naime, prošle godine smo organizirali konferenciju Conte(s)x)ting Sport koja se bavila temom različitosti u sportu; uz popratno zasjedanje Europske krovne LGBTIQ organizacije EGLSF (European Gay and Lesbian Sport Federation). Bilo bi bez veze da se jedan takav događaj organizira kroz udrugu iz Zagreba, a mi smo iz Splita.

Prilikom registracije i osnivanja same udruge nismo imali nikakvih problema, osim onih birokratske prirode, ali to je dio hrvatske svakodnevnice. Doduše, bilo je zanimljivih situacija. Na primjer, na šalteru jedna gospođa nije znala što to znači riječ queer pa smo joj objašnjavali, a ona nam je nakon toga dala punu podršku. I ispričala svoja negativna iskustva kao osobe koja je bila stigmatizirana jer je pisala lijevom rukom.

Prošlogodišnja konferencija Conte(s)x)ting Sport, koju si spomenuo, nije imala baš odjeka u medijima. Je li razlog tome činjenica da se u Splitu takve stvari radije prešućuju?

jeric_2.jpg

Kad smo već kod medija, možeš li mi reći kakva je, prema tvom mišljenju, njihova uloga u kreiranju stavova oko Pridea u Splitu. Možeš li usporediti način na koji su pratili priču prošle godine i ove?

Čini mi se da je na djelu novinarsko licemjerstvo. Uglavnom, u početku nisu sigurni kako da se postave pa "bodu prstom u govno" dok se situacija ne razjasni. Dakle, malo su neutralni, puštaju različite stavove i komentare. Prošle godine su bili izrazito negativno nastrojeni, no ove godine, kad je vladajuća garnitura podržala povorku, stvari su se promijenile. Mediji su sad pozitivni. I to je u jednu ruku dobro, ali mi se čini da se previše piše o tome. Stekao sam dojam, i čuo od nekih prijatelja, koji su inače pozitivno nastrojeni prema samom Prideu, kako im je već "puna kapa" cijele priče.

Naravno da nikad nije dovoljno pričati o pravima koja se trebaju ostvariti, ali cijeli ovaj medijski cirkus se svodi na teme koje su periferne - od toga kakva bi trebala biti ruta do ne znam čega. Priča oko promjene kretanja bitna je za samu slobodu, ali je previše prepucavanja u cijeloj toj komunikaciji. Jasno da je medijima to zanimljivo jer diže čitanost i klikove, ali je pretjerano. A s druge strane, i organizatorima odgovara da se piše o samom Prideu.

Ponovo su u drugi plan pale teme koje bi Pride trebao otvarati. Kao da društvo još uvijek nije spremno. No što ti misliš o temi - pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova?

Tema je ove godine puno bolje predstavljena. Slogan "Različite obitelji, jednaka prava" je na neki način preagresivan. Kad se katolicima spomene obitelj - svetinju u takvom kontekstu, onda je normalna rekacija totalni delirij. "Jednaki/ke pred zakonom" je malo blaža verzija i u tom smislu prikladnija.

jeric.jpg

Vjerujem da će se to dogoditi u narednih deset godina. Rasprava već počinje. Ne kažem da će se odmah u Saboru izglasati mogućnost sklapanja braka ili posvajanja djece. No, politička volja za promjenama nastaje. Osim toga, tu je i ulazak u EU. Možda kroz kojih 20-30 godina dobijemo formalna prava. No, i jednom kad se izglasa, pitanje je na koji način i kako će se provoditi. 

Što je ove godine drugačije u odnosu na prošlu?

Ponajprije, treba reći da je organizacijski stvar ove godine puno bolje postavljena. Prošle godine je bilo dosta propusta i cijela je organizacija napravljena na brzinu. Mogu pričati o tome jer sam i prošle godine volontirao pa primjećujem kako su stvari sad puno uhodanije i detaljnije se planira. Također, ove godine su istupi organizatora u medijima puno bolji i promišljeniji.

Što se tiče samog Pridea izvana, ogromni je pomak što imamo potporu Vlade. I što će povorci prisustvovati ministar Ranko Ostojić i Vesna Pusić.

A u samom Splitu?

Vjerojatno će osiguranje ove godine biti na nivou. Policija će biti spremna i neće riskirati da se nekome nešto dogodi tijekom same povorke. No, bojim se što će biti prije i nakon. Naime, čini mi se da bi se problemi, kao i na zagrebačkim ili beogradskom Prideu, mogli tada događati. Najviše premlaćivanja tamo se događalo prije i poslije šetnje. Jer, ne treba se zavaravati - protivnika parade ima jako puno i nisu ni glupi ni neorganizirani.

No, to su spekulacije. Kad se sjetim prošle godine, mislili smo da neće biti toliko ljudi s druge strane pa smo vidjeli što se dogodilo.

A što se tiče samog stanja svijesti, zahvaljujući prošlogodišnjim groznim i nasilnim događajima koji su popratili Pride, mislim da se neutralna masa ljudi odlučila - između stava "ne volim pedera" i "ne volim nasilje" - pozicionirati se na ovu potonju stranu. To bi se moglo odraziti i ove godine jer ima jako puno ljudi koji će prije osuditi nasilje nego pedere. I to je pozitivan korak - osuda nasilja - kojim smo krenuli kao društvo. Bilo da je riječ o medijima ili ljudima koji o tome pričaju. Desio se taj pomak sa stava "Šta oni imaju paradirat" na "Nije u redu da ih kamenuju".

No, što se tiče cjelokupne situacije, komentari koje čitam na forumima ili ispod tekstova su isti kao i prošle godine. No, to su osobe koje iskorištavaju Internet za neke svoje frustracije.

A kako gledaš na komentare koji naglašavaju taj primitivizam Splita i nastoje pokazati kako je riječ o izrazito neciviliziranoj sredini u odnosu na neke druge dijelove Hrvatske? Kao netko tko živi u Splitu, misliš li da ti komentari "drže vodu"?

U Splitu kao gej  osoba nikad nisam imao problema. Nije u redu da se Split apostrofira kao najveće leglo homofobije i primitivizma u Hrvatskoj, a Zagreb da se uzdiže do nebeskih visina. No, moram reći da mi je bilo super vidjeti prošle godinu toliku količinu ljudi u zagrebačkoj povorci. Ne znam je li to bilo potaknuto nasiljem koje se dogodilo u Splitu. Više bi volio vjerovati da je to potaknuto osuđivanjem homofobije općenito. A ne zato da se Splićanima pokaže što je civilizirano.

Osobno lijepo živim u Splitu i kao gej osoba nemam problema. Živio sam u Zagrebu i imao sam potrebu vratiti se. Zadovoljan sam.

A što ti predstavlja šetnja Rivom na Prideu?

Pride kao pride mi nije neko novo iskustvo jer sam sve te emocije i afirmaciju proživio prethodnih godina u Zagrebu. Moram priznati da mi nije bilo baš drago što to organizira netko iz Zagreba jer je to nekako ipak nametnuto. No, ni u jednom momentu nisam pomislio ne otići na Pride. I bilo mi je dobro i korisno  iskustvo vidjeti da unatoč tome što mislim da je život u Splitu lijep, postoji i ta druga stranu koju sam odlučio ignorirati.

Želiš reći da u Splitu nije problem biti gej?

U Splitu možeš biti gej dok to ne pokazuješ na ulici. Doduše, imao sam priliku vidjeti dvoje muškaraca kako se ljube na ulici pa nitko nije reagirao. Osobno, ne bi se usudio. No, ja i nemam potrebu ljubiti se javno. Iako, moram priznati, volio bi na kolodvoru za rastanak poljubiti dečka, no mislim da se ne bi usudio. Ali, to je više pitanje mene, nego grada kao takvog.

Što se tiče samog Pridea prošle godine, to jedan centralni događaj u jednom vremenu i na jednom mjestu, koji se mjesecima napumpavao. I doveo je do toga da je ta negativna energija eskalirala i pretvorila se u nešto što u svakodnevnom životu nećete doživjeti na ulicama grada. Split je drugačiji grad. Kroz njega prolaze brojni turisti različitih orijentacija i svjetonazora. Nitko ti neće učiniti ništa ako si drugačije boje kože ili se ponašaš na neki neuobičajen način. Nema nekakvih ekscesa. To se jedino događa na utakmicama.

Naravno, da Split nije tolerantan grad. Ne zavaravam se. No, ja nemam problema.

Smatra se da ne postoje mjesta ni aktivnosti LGBT populacije u Splitu?

Postoje samo što nisu toliko vidljive. Imamo grupu i nalazimo se na različitim radionicama u kojima sudjeluju LGBT osobe, ali i one koje to nisu. Pokrenuli smo i novine. Možete ih pogledati ovdjequeer_sport_split_novine_br.1-2012.pdf.  Događanja i dogovori se odvijaju preko Facebooka.

A o ovim samoprozvanim intelektualcima, treba li o njima još trošiti riječi?

Vrijeme uoči Pridea je prilika raznoraznim grupama da pronađu svoj prostor u medijima. Fascinantno je koje metode koriste pa idu tako daleko da su se poslužili djevojkom koja je nestala da bi optužili gej populaciju. Taj primjer gdje su iskoristili nesretnu djevojku kao sredstvo za šokiranje javnosti je užasan. No, to im je samo naštetilo. Unatoč svemu, ljudi imaju empatiju i to pogotovo prema takvim nesretnim događajima.

Naravno da te grupe imaju pravo na svoje mišljenje i ja nemam ništa protiv da organiziraju prosvjede. No ne na ovakav način. U redu su mi grupe koje pozivaju na ostanak kod kuće.

No, izgleda da su se okrenuli i građanskim metodama - sad pozivaju građane na sjedenje na Rivi?

Čini mi se da im to neće uspjeti. Prekasno su se organizirali, a i ne vjerujem da će ljudi biti spremni na taj angažman.

A što misliš kad će u Splitu Povorke ponosa izgledati kao u Barceloni ili Berlinu da na njih dolaze zvijezde?

Ne znam - taj prijelomni moment kad povorka od marša za prava preraste u turističku atrakciju znači da je društvo napokon prihvatilo LGBTIQ populaciju. A Split ima potencijala da to prepozna kao turistički brend.


internews.jpg
Ključne riječi: Gay Pride Split
<
Vezane vijesti