H-Alter
 Ovdje valja navesti jednu krajnje važnu stvar: hrvatska Vlada sve odluke donosi natpolovičnom većinom (postoje neki ustavom pobrojani izuzeci) ali prodaja struje ili postavljanje reflektora u zavičaju ne spadaju u takve. HDZ će se, dakle, ganjajući korupciju, naći u situaciji da trči za vlastitim repom, a ta je situacija prilično nezgodna.

HDZ je nalik na bumbara: svi zakoni prirode protive se mogućnosti da ta lopta s tankim krilcima leti, ali njemu to nekako ipak polazi za rukom.

Sila teže odavno je HDZ morala prizemljiti, i to prizemljenje, pokazuju tradicionalne metode simulacije, nikako nije smjelo biti ugodno. Ivica Račan parlamentarne izbore 1992. jedva je preživio sa SDP-om, osvojivši na izborima 7,97 posto mandata (HSLS Dražena Budiše imao je čak tri više) - da bi se tri godine kasnije spustili na 7,87 posto (opet gledajući u leđa Budiši). HDZ je, međutim, čak i na trećesiječanjskom debaklu imao više nego respektabilnih 30,46 posto glasova.

Šeks bi morao znati da je "uzjahivanje konja korupcije" strahovito opasna igra. Korupcija, naime, nije nekakav epifenomen na zdravom tkivu HDZ-a, nego upravo njegova srž, njegova skrivena bit

Rezultat unutarfrakcijskog sukoba u kojemu je Ivo Sanader uz pomoć izborne namještaljke istisnuo Ivića Pašalića, i koji se u to doba skoro činio trijumfom prosvjetiteljstva - ne toliko zbog Sanaderovih emancipatorskih potencijala, za koje tada nitko nije znao, koliko zbog činjenice da se Pašalić doimao kao političar mlađeg kamenog doba - morat će danas biti ozbiljno prevrednovan. U prve dvije godine Sanaderova mandata on je, naime, izveo nekoliko simbolički moćnih gesti - od prilično ozbiljne promjene odnosa prema manjinama ili hapšenja Gotovine do uklanjanja spomen obilježja  Juri Francetiću i Mili Budaku  - pa je javnost bila jako iznenađena.  Netko ugodno, netko neugodno. No, vremenom se pokazalo da su sve Sanaderove bjelodane prednosti naspram Tuđmana - obrazovanje, komunikacijske vještine, europejstvo - željezna klopka za društvo koje nije bilo kadro oduprijeti se njegovu skoro totalitarnom zahvatu. Sanader je potiho zauzeo sve važne medije, stavio cijeli pogon proizvodnje vijesti pod kontrolu, osvojio žarišta kapitala i zadužio državu za najveći iznos u povijesti. Bi li za Hrvatsku bilo bolje da je tada pobijedila talibanska struja Ivića Pašalića, koja ne bi zemljom vladala tako dugo kao Sanaderova?  To ne možemo znati. No razvoj događaja nakon Sanaderova odlaska je poznat.

Kada su svi očekivali da će njegova notorna marioneta, Jadranka Kosor, s HDZ-om i Vladom potonuti kao ćuskija, ona se, gle vraga, dočekala na noge, rekuperala posrnulog diva, i eno je sad kako jezdi od Moskve do Washingtona obilazeći planetu češće nego strinu u Pakracu. Skeptici bi rekli: ako gđa Kosor s takvom lakoćom može voditi Vladu, onda taj posao zacijelo može obavljati i automatski pilot.
Možda i može - ali dokle? Do prvog stjenjaka, ili puno dalje? Hrvatska je danas u teškoj situaciji jer je gospodarstvo razoreno, a svi pokazatelji upućuju na zaključak da u dogledno vrijeme neće doći do promjene ni jednog bitnog pokazatelja (zaduživanje, rast BDP-a, zaposlenost isl.) Vladajuća je stranka do maksimuma iskoristila i mogućnost vlastite legitimacije. Oni su i dalje gospodari Markova trga, zato i samo zato što opozicija ne želi uzeti vlast, a sindikati ne znaju ni što bi s onom količinom moći koju su osvojili.

Prije kojih sedam osam godina samo se novinarka Jasna Babić usudila nazvati HDZ zločinačkom organizacijom. Ovih je dana tezu, bez osobita skandaliziranja, razvio Tomislav Klauški; preuzeli su je, ili na nju došli istodobno - Antun Kapraljević i Nikola Vuljanić, a njen je eho bogami došao i do Sabora. Prije dvadeset godina Ivica Račan je zbog izjave o "stranci opasnih namjera" bezmalo giljotiniran. Biti u HDZ-u danas, očito, nije najpopularnija stvar na svijetu.

Kakvi su mogući scenariji razvoja događaja?

Scenarij A: Službena verzija - Vladin i HDZ-ov pogled - je jasan. Neće biti izvanrednih izbora. Oni će biti održani naredne godine. I tu, kako doznajemo iz HDZ-a, konsenzus staje. Premijerka Kosor zalaže se, čini se, da se izbori održe u kasnu jesen 2011. Njeni su argumenti jasni. Hrvatska će, vjerojatno u travnju, okončati pregovore sa EU  i dobiti pristupnicu za Uniju.

Politički kapital  lidera koji će nas uvesti u Uniju je velik - skoro kao Churchillov trijumf u ratu - ali naciji na biralištima ne mora puno značiti. Jadranka Kosor naime nije, a vjerojatno nikad neće ni biti, osobito popularna  političarka, a Sanader je to ipak bio. Računica kalkulira s još jednom turističkom sezonom, ali i, kako se čini, hapšenjem Ive Sanadera. HDZ očito računa na tu opciju . Inače ne bi Josip Đakić iz saborskih klupa zazivao istragu "stanovitog", kako je rekao, I.S., odnosno Ive Sanadera. "Da li je državno odvjetništvo u tom 10-godišnjem razdoblju poduzelo potrebne korake u cilju provjere vjerodostojnosti iskaza Milene Šenator, pogotovo iskaz o isplati 800.000 njemačkih maraka stanovitom I.S., odnosno Ivi Sanaderu", zapitao se Đakić. Na najvišoj razini, uhićenje stanovitog I.S. očekuje se do Nove godine.

Uz stručnu pomoć Ante Nobila, Polančecova bi "sveska" mogla biti opasnija za HDZ nego bilježnica Milene Šenator za Sanadera

Scenarij B, ili druga HDZ-ova opcija -  za koju se, navodno, zalaže Vladimir Šeks - jest raspisivanje izbora na proljeće. Ona polazi od pretpostavki da do iduće jeseni vladajuća koalicija ne može izdržati jer je već posve pohabana. U sklopu te priče spekulira se o micanju Jadranke Kosor s vrha stranke - osvetoljubivom Šeksu opet je, čini se, ozlijeđen ego -  a instaliranje nekog drugog, novog vođe. U tom se smislu Božidar Kalmeta, o kojemu špekulira dio medija, čini kamikaza-varijantom. Kalmetina politička osobnost na nacionalnoj razini nema osobitu cijenu, pa bi se možda iza tog balona mogao kriti - hm, možda baš Vladimir Šeks? HDZ nema niti jednog političara koji mu može parirati. Šeks bi morao znati da je "uzjahivanje konja korupcije" strahovito opasna igra. Korupcija, naime, nije nekakav epifenomen na zdravom tkivu stranke, nego upravo njegova srž, njegova skrivena bit. Ona je, parafrazirajmo jednog demode mislioca, HDZ-ov "enciklopedijski kompendij, njegova logika u popularnom obliku, njegov spiritualističiki point d' honneur, njegov entuzijazam, njegova svečana nadopuna". To se vidjelo čim su, istjerujući zeca Polančeca, istjerali debelu veprinu od 42 afere - a i to je vjerojatno samo skrupulozna statistika koju je mogao sastaviti uhićeni tehnolog topljenih sireva, mirni susjed koji je navodno vodio organizaciju moćniju od Odesse...

Uz stručnu pomoć Ante Nobila, Polančecova bi "sveska" mogla biti opasnija za HDZ nego bilježnica Milene Šenator za Sanadera. Uostalom, već spominjana Jasna Babić ozbiljno je uzdrmala vjerodostojnost Milene Šenator, tekstom na portalu Oko, u kojemu kaže da je Milena Šenator  sina "poslala na školovanje u anglosaksonske zemlje", uzdržavajući "vječno dokonoga muža", poželjevši čak "kupiti hotelski kompleks Kaštelanske rivijere i jednu tvornicu u Zagorju. Odustala je od Kaštelanske rivijere jer je, nakon višegodišnjega boravka izbjeglica, u hotelsko poduzeće trebalo uložiti nešto legalnoga novca" dok je "tvornica u Zagorju propala, jer se pokazalo da mafijaški consiglijere nije dorasla  poslovima druge vrste..." No još važnije: "Milena Šenator prvi put je put postala pokajnica 2000. Na vlasti je bila koalicijska vlada Ivice Račana, pa Ivo Sanader nije imao nikakvoga utjecaja na istražno-kaznene institucije. Lažna je, dakle, njezina tvrdnja da je o mafiji šutjela strahujući od Sanaderove odmazde. Iskaz je dala državnom odvjetništvu pod vodstvom Radovana Ortynskog, pa je laž, također, da je aktualni šef DORH-a Mladen Bajić najodgovorniji za radicionalni hrvatski grijeh zataškavanja, prikrivanja i ignoriranja. Danas se  nalazi u situaciji da bi aktualiziranjem toga kredita morao dotaknuti puno krupniju ribu: novinskoga magnata, čiji mediji, pak, najžešće podržavaju Bajićevu antikorupcijsku simulaciju..." Magnat o komu je riječ  - odmah vam je bilo jasno - je, dakako, Toni Gabrić, urednik H-altera...

hdz.jpg

Scenarij C, sasvim moguć, polazi od pretpostavke da će neki akcident, koji se može pojaviti iza bilo koje krivine, uzrokovati slom cijele strukture. Referendum, izraz narodnog nezadovoljstva HDZ-om, dočekan je s tako glupavom reakcijom vlastodržaca - negiranje broja, inzistiranje na uvezivanju potpisa u knjige - da je postalo posve jasno kako je netko u toj vlasti, a vjerojatno premijerka, ostao bez neposrednog uvida u stvarnost. Da su ustrajali na tom stavu u Hrvatskoj bi zacijelo došlo do demonstracija, koje ne želi ni jedna ozbiljna politička snaga.

Scenarij D je - "nešto četvrto". Nitko, naime, ne može predvidjeti pojave poput Sanaderove prošlogodišnje demisije, i od toga ima samo nešto gore. Nitko ih ne može objasniti ni retrospektivno, kao da je isparila Atlantida, a ne tek jedan, istina pozamašan, Dugobabljanin.

<
Vezane vijesti