ytb-prtscytb-prtscOd Andree Zlatar Violić, kao ugledne, filozofski obrazovane intelektualke, opravdano je bilo očekivati da odnose u kulturi demokratizira, oslobodi ih utjecaja različitih lobija, klanova i klika, da ih modernizira, učini javno providnima i na zakonu zasnovanima. Umjesto toga dobili smo bahat odnos prema propisima koji reguliraju rad tijela javne uprave, vrlo originalno kadroviranje i ignorantski stav prema kulturnoj i svakoj drugoj javnosti. Takav "kulturni milje" je naslijedila, takav isti je za sobom i ostavila.

Odlazak Andree Zlatar Violić s položaja ministrice kulture, otkad ga je javnost namirisala kao neumitnost, povlači za sobom uvijek ista pitanja – zašto baš ona i zašto baš sad.

Nedosljednost pri etičkom posuđivanju vlastitih kadrova od strane najmoćnijih ljudi Kukuriku koalicije gotovo da i nije potrebno dokazivati. Najave odlaska Zlatar Violić zaredale su neposredno uoči drugog kruga dubrovačkih izbora na kojima je ista koalicija bez ikakvih etičkih dilema podržala Andru Vlahušića, pravomoćno osuđenog na uvjetnu kaznu zbog zloupotrebe položaja. Utvrđeni sukobi interesa ministara Varge, Jakovine te Zlatar Violić još 2013. godine nisu bili dovoljan razlog za njihovo strogo političko sankcioniranje, dočim prethodno Holyno zauzimanje za Heidi Maziju jest; uočljiva je bila i nevoljkost kojom je vladajuća koalicija pristupala političkom sankcioniranju postupaka svojih lokalnih korifeja, poput Pretjerano bi bilo reći da je Andrea Zlatar Violić bila glavna kreatorica nezdravih, klijentelističkih odnosa unutar i uokolo Ministarstva kulture i da će njezinim odlaskom po nekakvom automatizmu sve ići nabolje. Ona je takve odnose zatekla, a dijelom ih je imala priliku i sama stvarati ranijih godinaLovrić Merzel ili Željka Szabe – da ne podsjećamo na notornog Milana Bandića i uzroke njegova isključenja iz SDP-a.

Kukuriku dakle nipošto nije klub ljubitelja čistih ruku u politici. Pitanja etičnosti ondje se poteže kada stvari pređu mjeru pa se više ne daju braniti pred javnošću, ili pak iz oportunističkih razloga, kada netko od promoviranih kadrova nepredviđeno unese disharmoniju u zborno kukurikanje. To se dogodilo Holy, a na nešto drugačiji način i Liniću. Pitanje je – da li je Andrea Zlatar Violić u nekom trenutku drugačije kukuriknula, i ako jest, kako to da to nismo baš najbolje čuli.

Ukoliko je istinito tumačenje da je Zlatar Violić pala isključivo zbog nalaza revizije, kao jarac čijim žrtvovanjem vladine stranke žele, nekoliko mjeseci pred izbore, povratiti "pošteni" imidž – to bi zaista vrijeđalo inteligenciju birača. Teško bi bilo povjerovati i da se radi velikoj brizi kukuriku-čelništva za stanje u Ministarstvu, premda ovih dana informacije o tome da dojučerašnja ministrica nije uspijevala povezivati konce, provoditi nekakvu suvislu politiku ili čak upravljati u skladu s pozitivnim propisima, prestižu jedna drugu. Zlatar Violić doista je ostavljala dojam osobe koja nije u stanju prošetati s kraja na kraj kuloara zgrade u Runjaninovoj a da se pritom ne popikne o neku od zakonskih ograda, što joj je u nekoliko navrata dokazao i Ustavni sud.

Na ovim smo stranicama zadnjih godina u više navrata upozoravali na kršenje: Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi, Zakona o kulturnim vijećima, Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima, Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakona o fiskalnoj odgovornosti, Zakona o sustavu državne uprave, Zakona o sprečavanju sukoba interesa… kao i na mnoga kršenja načela dobrog upravljanja, te na minOdlaskom bivše ministrice kulture odnosi u kulturi i u resornom ministarstvu ostat će onakvi kakvi su bili i prije nje i tijekom njezine vladavineistričinu odgovornost za te prekršaje, a slično su upozoravali i neki drugi mediji i korisnici javnih sredstava za kulturu. Mnogo toga, dakle, bilo je javno dostupno, i stil ministričina upravljanja iz svega se toga mogao rekonstruirati bez pretjerane imaginacije. Stvari su se u Ministarstvu kulture mogle po istom obrascu odvijati još nekoliko mjeseci do isteka mandata, a da ništa ne bude dodatno ugroženo što već nije bilo ugroženo dosad. Je li ministrici Zlatar netko baš sad nasapunao dasku? Tko su ti "najstručniji mogući kadrovi" u kulturi koje HNS nudi za garbage time do silaska s vlasti, i tko bi to bio toliko ambiciozan da vodi ovo raštimano ministarstvo, prepuno neriješenih kontradikcija i loše započetih projekata, tih nekoliko mjeseci u kojima se ništa više u pozitivnom smislu ne može spasiti - osim možda srediti dokumentaciju kako bi bila koliko-toliko prilagođena za primopredaju vlasti? Je li zaista Tamara Perišić deus ex machina?

Igra li ikakvu ulogu činjenica da se najveća galama oko kreditnih kartica podigla neposredno prije održavanja prve sjednice Radne grupe za izradu medijske politike/strategije – dokumenta čiju je pripremu ministrica najavljivala dulje od tri godine – a koja sjednica bila je održana u Možda je odlazak Zlatar Violić tek elegantan način da ju se bar donekle spasi od još neugodnijeg eksponiranja u tjednima i mjesecima koji dolaze, a da se pritom pokuša smanjiti šteta koja će od njezina eksponiranja nastupiti za vladajuće strankeponedjeljak 23. ožujka? Je li se ministrica otpočetka igrala vatrom i pripremala dokument koji nije bio ni najavljen u predizbornom Planu 21, niti je ikada od ikog pripadnika samog vrha vlasti dobio bilo kakvu, a kamoli snažnu i nedvosmislenu javnu političku podršku? Medijska politika/strategija, onakva kakva je bila najavljivana, pretpostavljala je politički sukob s moćnim (multi)nacionalnim medijskim korporacijama i lokalnim igračima, a evidentno je da se SDP i HNS nisu željele odreći dobrih odnosa s njima. Dapače, ima tome već dobre dvije godine kada je do potpisnika ovih redaka došao glas iz krugova vrlo bliskih Milanoviću, da on ne želi nikakav razgovor o medijskoj strategiji. Je li ministričino odugovlačenje s izradom toga dokumenta bilo samo kupovina vremena, je li ministrica tim i takvim otezanjem ispunjavala svoju političku zadaću?

Pokretanje javne rasprave o medijskoj strategiji/politici nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora ravno je političkom samoubojstvu, zbog razorne propagandne moći korporacija i njihovog medijskog reketa. Ukoliko nakon Zlatar Violić uslijedi novo "zamrzavanje" priče o medijskoj strategiji, neposredno nakon što se pomakla s mrtve točke, bit će to dovoljno jak prilog tezi da je bivša ministrica u cijelom tom poslu – politički solirala.

Možda je odlazak Zlatar Violić tek elegantan način da ju se bar donekle spasi od još neugodnijeg eksponiranja u tjednima i mjesecima koji dolaze, a da se pritom pokuša smanjiti i šteta koja će od njezina eksponiranja nastupiti za vladajuće stranke. Ne radi se tu samo o njezinom "povlačenju" pred DORH-om koje slijedi zbog tzv. uvjetne ocjene Državne revizije, pa niti samo zbog kaznene prijave koju je protiv nje navodno podigao Boris Gregorić zbog navodnih malverzacija u HAVC-u. Za simbolični datum 1. travnja na Trgovačkom sudu zakazano je prvo ročište u postupku u kojem država pokušava utjerati 1,2 milijuna kuna od nekadašnje Zlatarine tvrtke Druga strana d.o.o., iznosa koji je bivša ministrica isplatila svojoj tvrtki protuzakonito, jer prethodno nije prenijela suvlasnička prava. Zlatarin ignorantski odnos spram vlastitih zakonskih obaveza kao državne dužnosnice dovest će tako redakciju Zareza, najbolje dotiranog časopisa za kulturu, pred pravi poslovni izazov – kako da državi vrati odavno potrošenih 1,2 milijuna, a da pritom namakne sredstva za dalje publiciranje.

ytb-prtsc ytb-prtsc

Osim toga, Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa ovih dana provjerava podatke u predmetu pod brojem P-31/15, čijim će se kompletiranjem Andrea Zlatar Violić ponovo pojaviti kao "točka dnevnog reda" na sjednici toga tijela. Ovoga puta spornom se pokazuje donacija u iznosu 70 tisuća kuna portalu Autograf Drage Pilsela, koja je dodijeljena po prošlogodišnjem natječaju Ministarstva kulture za potporu neprofitnim medijima. I ovdje bi mogli postojati elementi sukoba interesa, a ako prethodne provjere budu potvrđene kao istinite, Povjerenstvo bi moglo odlučiti o pokretanju postupka. A to sve zajedno moglo bi kontinuirano štetiti ne samo ugledu bivše ministrice, već i narušenom imidžu Kukuriku koalicije u Igra li ikakvu ulogu činjenica da se najveća galama oko kreditnih kartica podigla neposredno prije održavanja prve sjednice Radne grupe za izradu medijske politike/strategije – dokumenta čiju je pripremu ministrica najavljivala dulje od tri godine – a koja sjednica bila je održana u ponedjeljak 23. ožujka?predizbornim mjesecima.

Pretjerano bi bilo reći da je Andrea Zlatar Violić bila glavna kreatorica nezdravih, klijentelističkih odnosa unutar i uokolo Ministarstva kulture i da će njezinim odlaskom po nekakvom automatizmu sve ići nabolje. Ona je takve odnose zatekla, a dijelom ih je imala priliku i sama stvarati ranijih godina, primjerice kao nelegalno imenovana članica Kulturnog vijeća za časopise. Činjenica jest da je kao ministrica snažno puhnula u jedra takvim odnosima i ubrizgala im popriličnu količinu svježe, mladenačke krvi. Od nje je, kao ugledne, filozofski obrazovane intelektualke opravdano bilo očekivati upravo suprotno - da odnose u kulturi demokratizira, oslobodi ih utjecaja različitih lobija, klanova i klika, te da ih modernizira, učini javno providnim i na zakonu zasnovanim. Umjesto toga, dobili smo bahat odnos prema obavezama i propisima koji reguliraju rad tijela javne uprave, vrlo neobično kadroviranje koje je rezultiralo zanimljivim javno-političkim rješenjima i ponižavajuće ignoriranje kulturne i svake druge javnosti. Odlaskom bivše ministrice kulture odnosi u kulturi i u resornom ministarstvu ostat će onakvi kakvi su bili i prije nje i tijekom njezine vladavine. A u sjeni njezine političke smjene već naziremo interesna pregrupiranja uvijek istih aktera.


 

aem_copy94015.jpg

Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija). 

<
Vezane vijesti