Luksuz Ustavnog suda s mrljom nezakonitosti: H-Alter posjeduje dokumente koji pokazuju kako obnova zgrade Ustavnog suda u više dijelova pleše na rubu Zakona o javnoj nabavi, a ponegjde prelazi egzaktnu granicu važećih zakonskih odredbi.

Ključna su tri ugovora temeljem kojih se obavila rekonstrukcija i sanacija zgrade, koji su koštali porezne obveznike oko 42 milijuna kuna.

Početkom 2011. godine javnost je ostala skandalizirana planiranom nabavom skupocjenog dizajnerskog namještaja iz Italije koji je trebao krasiti palaču Ustavnog suda. No, javna sablazan trajala je tek nekoliko dana, budući da je predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec uspješno anulirala nadiruću aferu, zatraživši izvještaj o ovoj nabavi i potom izbacivši sporne komade interijera od ebanovine sa popisa sudačkih želja.  Obnova palače na Markovom trgu, koja je koštala oko 45 milijuna kuna, u međuvremenu je glatko i pravovremeno okončana. Međutim, problem je u tome što je cjelokupni obavljeni posao obilovao nizom spornih detalja, pored kojih odbačene markirane fotelje i stolovi  predstavljaju tek manji dio problema. Što ne znači da ni toga nije manjkalo.

ustavni_sud.jpg ustavni_sud.jpg

Portal H-Alter u posjedu je dokumenata koji pokazuju kako je obnova Ustavnog suda obavljena temeljem troškovnika i pripadajuće dokumentacije koja u više dijelova pleše na rubu Zakona o javnoj nabavi, a u određenim detaljima prelazi egzaktnu granicu važećih zakonskih odredbi Republike Hrvatske. U cjelokupnoj priči, ključna su tri ugovora temeljem kojih se rekonstrukcija i sanacija zgrade dogodila, a koji su, ukupno gledajući, porezne obveznike koštali oko 42 milijuna kuna.

Eksplicitni dokazi za takvu tvrdnju nalaze se u 800-tinjak stranica teškoj tender dokumentaciji i troškovnicima, koji su nam pretprošli tjedan, nakon dva i pol mjeseca prepiski s nadležnim tijelima Ustavnog suda - koje su uključivale više odbijenica naših zahtjeva - temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama konačno predani na uvid.

"Troškovnik nije sukladan Zakonu"

Jedan od spornih dijelova cjelokupne sanacije i rekonstrukcije zgrade novougrađeni je panoramski lift, koji je porezne obveznike koštao ukupno 267.435,50 kuna. Naime, kad je raspisan otvoreni postupak javne nabave, naručitelj, odnosno Ustavni sud u tender dokumentaciji izričito je naveo kako od ponuditelja želi kabinu dizala koje proizvodi finska korporacija KONE. Odnosno, preciznije, zatražena je kabina dizala "prema izboru iz kataloga KONE". Radi se o evidentnom izvrdavanju Zakona o javnoj nabavi, prema kojem nije dozvoljeno pogodovati određenom proizvođaču.

Da je tomu tako potvrdili su nam i u državnoj Upravi za sustav javne nabave pri Ministarstvu gospodarstva, gdje smo se javili za stručno mišljenje, ne navodeći pritom o kojem konkretnom slučaju javne nabave je riječ. "U  svezi opisanog primjera troškovnika s navodom o konkretnom proizvođaču, a u kojem se traži nuđenje "kabine dizala" iz kataloga navedenog proizvođača bez dodatka "ili jednakovrijedan",  mišljenja smo da takva dokumentacija - troškovnik  nije sukladan Zakonu", odgovor je iz Uprave za sustav javne nabave.

tomcic.jpg tomcic.jpg

Lift je nabavila i postavila tvrtka Carin d.o.o., koja je u studenom 2008. potpisala ugovor o sanaciji i rekonstrukciji zgrade Ustavnog suda, što je porezne obveznike koštalo 38 milijuna kuna. U ime potonje institucije potpisnik je predsjednica suda Jasna Omejec. Projektiranje, predlaganje traženih stavki u dokumentaciji i stručni nadzor cjelokupnog posla - pa i onog u kojem se, među ostalim, nalazila stavka s nabavom spornog lifta - obavila je u ime Ustavnog suda tvrtka Capital Ing u suvlasništvu Zlatka Tomčića, bivšeg predsjednika HSS-a i Sabora.

Opisani lift samo je, međutim, jedan od mnogih slučajeva gdje postoji sumnja u pogodovanje određenom proizvođaču.

WC četke po 637,50 kn

Jedan od spornih dijelova cjelokupne sanacije i rekonstrukcije zgrade novougrađeni je panoramski lift, koji je porezne obveznike koštao ukupno 267.435,50 kuna

Tako je, primjerice, zatražena nabava i montaža 28 komada visećih WC školjki od švicarskog proizvođača LAUFEN, zajedno sa serijskim brojem konkretnog tipa školjke iz njihovog kataloga, što je na koncu koštalo 66 tisuća kuna, što će reći 2 367 kuna po visećem WC-u. Na isti je način, samo sa drugim proizvođačima, nabavljen kompletni invalidski WC. Na početku naručitelj napominje kako boju i oblik prepušta izboru projektanta, da bi potom u detalje opisao koje konkretne tipove proizvoda i od kojih konkretnih kompanija želi (Laufen Libertyline za školjku, Hewi art elektronsko aktiviranje vodokotlića i držač toalet papira te Geberit za instalacijski element za školjku i vodokotlić) bez napomene o "jednakovrijednim" proizvodima.

Istom su metodom od kompanije Hewit kupljene i četke za čišćenje WC-a, 637,50 kn po komadu, odnosno 17.850,00 kn za 28 četki... Da ponuditelj ne bi imao problema s pronalaskom četki od Hewita, Ustavni sud je napisao i serijski broj četke koju žele od ovog proizvođača. O kakvoj se cijeni radi možda najbolje kazuje podatak da je njome umalo srušen rekord u skupoći kojeg godinama uspješno drži javni WC u Dubrovniku. Tamo su četke nabavljene za 695 kuna...

Cjenik i nadzor troškova vodovoda i kanalizacije, u kojem su bili uključeni i navedeni sanitarni uređaji, kupljeni za 250 tisuća kuna, amenovao je projektant i tadašnji direktor Capital Inga Davor Plenković, dijelu javnosti poznat kao prvooptuženi u slučaju Vrbani III, gdje su nemar i nepažnja nekolicine odgovornih pri postavljanju hidroizolacije na vodoopskrbne cijevi doveli do zatrovane vode.

Luksuz u vrijeme financijskog kraha

Obnova cjelokupne zgrade Ustavnog suda, koja je uključivala vanjsku i unutarnju sanaciju i rekonstrukciju, proširenje prostorija za rad te audio i video opreme, hortikulturalne djelatnosti oko objekta, nabavu i postavljanje novog namještaja te nadzorne opreme, trajala je tri godine, počevši od 2008, kad je svijet poharala ekonomska kriza, pa do kraja 2011, kad su u političari na vlasti konačno priznali postojanje krize u Hrvatskoj i u javni diskurs uveli priče o nužnosti štednje, posebice od strane institucija koje se financiraju iz državnog proračuna... U tom razdoblju 91 službenik i namještenik te 13 dužnosnika Ustavnog suda (12 sudaca i glavni tajnik), radili su u unajmljenim prostorijama u Varšavskoj ulici, što je iznosilo dodatnih 5 milijuna kuna troškova.

O kakvoj se cijeni četke za čišćenje WC-a radi, možda najbolje kazuje podatak da je njome umalo srušen rekord u skupoći kojeg godinama uspješno drži javni WC u Dubrovniku. Tamo su četke nabavljene za 695 kuna

Usporedbe radi, Uskok je 2011. za borbu protiv okrupnjenog kriminala dobio od države 21,983.000 kuna, dok je iste godine Ustavni sud samo na renoviranje zgrade na Markovu trgu dobio 25,694.217 kuna.

Rečeni ugovor samo je, dakle, dio cjelokupne vanjske i unutarnje obnove Ustavnog suda, ali i jedne od najkrontroverznijih zahvata te vrste u zadnjih nekoliko godina. Kako smo već spomenuli, sporna je bila 5 milijuna kuna vrijedna nabava namještaja iz koje je bilo evidentno da se pogoduje ekskluzivnim talijanskim brendovima, kao što su Giorgetti, Morelato Style i Las.

Na spornom troškovniku također se nalazilo ime Tomčićeve tvrtke Capital Ing, što će značiti da je istoj kompaniji poslije cjelokupnog skandala i predlaganja namještaja od ebanovine predan posao nadzora i izrade korigiranog troškovnika.  Predsjednica Suda, doduše, nije tada pozvala na preispitivanje ove konkretne dokumentacije zbog skupoće namještaja luksuznih talijanskih marki, već zbog reorganizacije zgrade Ustavnog suda, nastale uslijed "povećanja broja ustavnosudskih predmeta". Razlog možda leži u činjenici što su, osim angažiranih vanjskih stručnjaka, u odabiru namještaja sudjelovali i djelatnici Ustavnog suda, što su nam potvrdili iz ove institucije.

Ormar za toge 45 tisuća, vitrina za poklone 32 tisuće kn

Na koncu je, umjesto više od 5 milijuna kuna, na namještaj i ostalu opremu potrošeno duplo manje od inicijalnog iznosa, 2,7 milijuna kuna, odnosno  3,3 milijuna kuna s PDV-om, dok je onaj stari završio u rukama Agencije za upravljanje državnom imovinom. Tvrtka Eding d.o.o. , koja je dobila ovaj posao, namještaj je na kraju nabavila od više-manje hrvatskih kompanija, poput tvrtki Livello, Tapo, Zac, Modo Interijeri Studio itd., od kojih su neke od početka 2012. u stečaju, a neke su već duže vremena pred likvidacijom.

Pregledali smo i  ovaj ugovor, potpisan sa tvrtkom Eding 22. lipnja 2011. godine. U pripadajućem troškovniku nižu se detalji i specifikacije biranih komada namještaja, vješalica za sudačke toge, reflektora  i popratnih elemenata koji krase potpuno izmijenjeni interijer palače klasificirane kao kulturni spomenik... sve to uz opisne fotografije traženih stolaca, stolica, lustera, svjetiljki, televizora i ostalih biranih komada interijera.

omejec-2.jpg omejec-2.jpg

Najskuplji primjeri namještaja i ostale opreme rezervirani su, očekivano, za potrebe sudaca i prostorija u kojima obavljaju svakodnevne poslove. Tako je polukružni stol sudaca koji krasi glavnu raspravnu dvoranu izrađen po mjeri i cijeni od 64 tisuće kuna. Staklena vitrina u salonu predsjedništva suda, koja izričito služi da bi se u nju stavili "pokloni", košta 32 tisuće kuna, dok je ormar za sudačke toge, također izrađen po mjeri, plaćen 45 tisuća kuna. Za sobu predsjednice suda Jasne Omejec i multifunkcionalni salon kupljena su dva Sony  LCD televizora u ukupnoj vrijednosti od 40 tisuća kuna, dok je vozač za svoju sobu dobio znatno jeftiniji televizor istog proizvođača. Dok ne vozi, moći će se opuštati uz Sonyjev LCD televizor u vrijednosti od 3.920,00 kuna, 32 inča, s rezolucijom Full HD 1080, Edge LED teh., tanki okvir... Ništa lošije nije prošao ni posebni primjerak hrvatskog Ustava u glavnoj raspravnoj dvorani, kojeg sada osvjetljava reflektor talijanske kompanije Fusnova u vrijednosti od 2.520,00 kuna, kupljen izričito za tu namjenu, dok su zastave dobile dva nosača izrađena po mjeri i plaćena 15 i pol tisuća kuna...

Svjetiljke po 4. 661,00 kuna, lusteri po 3.108,00 kuna

Uz svaki komad traženog namještaja i tehničke specifikacije stoje i slike, odnosno fotografije namještaja koje je odabrao Ustavni sud uz pomoć "angažiranog arhitekta", baš kao i u slučaju nikad nabavljenih talijanskih brendova. Kako nam je objasnio glavni tajnik Ustavnog suda Teodor Antić, sud je u dokumentaciju priložio i "slike kao pomoć ponuditeljima kako bi pri izradi ponude imali vizualnu predodžbu o tome  kako otprilike namještaj treba izgledati", dodajući još kako je ovaj običaj u


Fontana Arte

fontanaarte.jpg fontanaarte.jpg

potpunosti u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi.

"No uz to, za svaki pojedini komad namještaja troškovnik sadrži i tehničku skicu koja konkretno određuje dimenzije i ostale bitne zahtjeve namještaja, a koja je rađena po objektivnim mogućnostima prostora i stvarnim potrebama naručitelja, a ne po fotografiji", istaknuo je Antić.

Doduše, detaljnim uvidom u troškovnik postaje evidentno kako svaki pojedini komad namještaja uz fotografiju ne sadrži i tehničku skicu koja konkretno "određuje dimenzije i ostale bitne zahtjeve natječaja".

lampe_2.jpg

Većina najskupljeg namještaja namijenjenog sudačkim odajama u ugovoru se nalazi pod stavkama "izrada po mjeri" te "ostala oprema", koje su koštale više od pola milijuna kuna, što će reći da se radi o znatno umanjenijoj inačici luksuza koji je trebao krasiti zgradu Ustavnog suda posredstvom prve i propale verzije nabave teške 5 milijuna kuna.

Ulično pročelje 1,5 milijuna kuna, fotokopiranje 50 kuna

Uskok je 2011. godine za borbu protiv okrupnjenog kriminala dobio od države 21,983.000 kuna. Usporedbe radi, Ustavni sud je samo na renoviranje zgrade a Markovu trgu dobio 25,694.217 kuna.

Što se tiče najvećeg ugovora, vrijednog 38 milijuna kuna, on se uz nabavu kabine lifta i WC opreme sastojao i od građevinsko-obrtničkih radova vrijednih više od 25 milijuna kuna, koji su uključivali i uređenje podkrovlja te proširenje radne površine na 2900 četvornih metara. Na taj je način svaki zaposlenik dobio 27 četvornih metara radnog prostora, za razliku od standardnih 13 do 20 kvadrata po zaposleniku. Ostale stavke  ovog ugovora su instalacije vodovoda i kanalizacije (1 milijun kuna), elektro i sprinkler instalacije (3,8 milijuna kuna) te strojarske instalacije po cijeni od 2,8 milijuna kuna.

Restauracija vanjskih dijelova zgrade, poput obnavljanja pletera ispod i iznad prozora, koštali su 250 tisuća kuna, dok je na sanaciju uličnih i dvorišnih pročelja utrošeno ukupno 1,5 milijuna kuna. Hortikulturalno uređenje, koje je uključivalo svježe srednje visoko i visoko grmlje te sadnju svježe trave, koštalo je 39 tisuća kuna, u što se ubrajao i posao s grmovima: vađenje 30 "oštećenih" niskih i srednje visokih ukrasnih grmova i sadnja novih koštalo je 11 i pol tisuća kuna, a nasipanje plodnom zemljom područja predviđenog za travu gotovo 10 tisuća kuna.

Ništa jeftiniji nisu ispali troškovi fotokopiranja birane dokumentacije: za 80 odabranih stranica iz ove opsežne dokumentacije na licu mjesta platili smo Republici Hrvatskoj 50 kuna, što znači solidnih 60 lipa po fotokopiji.

<
Vezane vijesti