Dokumentarac pokazuje kako je rat protiv terora postao perpetuirajuće čudovište kojemu se ne nazire kraj. Karakterizira ga sustavno gaženje moralnih, demokratskih i zakonskih kanona, a kroz proizvodnju straha legitimiraju se najveće moguće gadosti Zapada.

U veljači 2010. godine  skupina naoružanih muškaraca u maskirnim odorama spustila se oko 3 sata ujutro iz helikoptera pored kuće u mjestu nedaleko Gardeza, u jugoistočnom Afganistanu. Mohammed Daoud, naoružani lokalni policijski zapovjednik kojeg su obučavali američki vojnici, izašao je zajedno s rođakom s obiteljske zabave da provjeri o čemu je riječ. Obojica su ubijeni na mjestu, a nakon njih  i tri žene. Dvije su bile u visokom stupnju trudnoće. Poslije masakra maskirana lica parala su im utrobe u potrazi za dokazima zločina, da bi potom odletjeli u nepoznatom smjeru. Nakon nekoliko mjeseci sustavnog zataškavanja odgovornosti za pokolj, ponajprije od strane NATO saveza čiji je Hrvatska član ("riječ je o ritualnim talibanskim ubojstvima"), otkriveno je kako su za zločin odgovorni pripadnici američke vojske, koji su dobili dojavu da se tamo događa okupljanje afganistanskih talibana. Time je potvrđena priča preživjelih ukućana koji su opetovano tvrdili da su im muževe i žene ubili "američki talibani".

"Udarali smo puno jače, brutalnije i žešće pod Obamom, uz njegovu punu potporu", priznao je Scahillu jedan od pripadnika JSOC-a, tvrdeći da ova postrojba operira u najmanje 75 država svijeta (!). "Jesmo li pritom mučili i ubijali? Odgovor je potvrdan"

Čak i uz otkrivenu istinu ovaj bi događaj vjerojatno bio zaboravljen kao jedan od više stotina sličnih incidenata za koje savezničke snage nikad nisu odgovarale, da američki istraživački novinar Jeremy Scahill nije u njemu vidio uzorak koji se godinama ponavljao. Maskirani muškarci bili su pripadnici supertajne postrojbe američke vojske poznate kao Zajedničko zapovjedništvo za specijalne operacije (JSOC), koja je u samo tri mjeseca 2010. godine paralelno s bespilotnim letjelicama obavila više od 1700 noćnih akcija diljem Bliskog Istoka i brojnih drugih djelova svijeta. Prije nego što su ubojstvom Osame bin Ladena samoinicijativno iskoračili iz vlastite anonimnosti, i to u formi sveameričkih junaka, krvave noćne pohode JSOC-a Scahill je pratio više godina, nailazeći pritom na brojne prepreke, apatiju i nezainteresiranost američkih političara, javnosti i medija za tematiku. Ali i konkretne prijetnje zbog tema kojima se bavio.

Rezultate svoga istraživačkog rada najprije je ukoričio u knjigu Prljavi ratovi: svijet je bojište, a potom i u dokumentarac Prljavi ratovi u režiji Richarda Rowleya, koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu i uvršten među kandidate za Oscare. Ovaj dugogodišnji ratni reporter i novinar u magazinu Nation upravo je događajem s početka teksta započeo svoju žurnalističku potragu za istinom o američkim asasinima, razotkrivajući na tom putu onu nevidljivu, totalitarnu narav politike Baracka Obame, impregniranu u perpetuirajući rat protiv terora koji je otpočeo njegov prethodnik George W. Bush. Upravo je za vrijeme potonjeg osnovana ova elitna vojna organizacija, ali tek tijekom predsjednikovanja Obame dolazi do istinskog procvata djelovanja JSOC-a.  "Udarali smo puno jače, brutalnije i žešće pod Obamom, uz njegovu punu potporu", priznao je Scahillu jedan od pripadnika JSOC-a, tvrdeći da ova postrojba operira u najmanje 75 država svijeta (!). "Jesmo li pritom mučili i ubijali? Odgovor je potvrdan", otkrio je.

Njihov ključni zadatak bio je ubijanje i hvatanje ljudi s američkog popisa osumnjičenika za terorizam - zapravo tajne liste za odstrel - kojom je rukovodio američki predsjednik osobno. Obama je stoga imao direktnu komandu nad operacijama postrojbe, bez ikakvog znanja i utjecaja  kongresa ili nekog drugog tijela vlasti, zbog čega su JSOC zvali i "paravojnom vladinom postrojbom".

scahill.jpg

 "Svijet je postao globalno bojište rata protiv terora", konstatira Scahill promatrajući ove događaje.

Budući da se u filmu isprepleću nekažnjena ubojstva, usvajanje zakona poput onih koji kriminaliziraju zviždače i amenuju sveprožimajući nadzor domaćeg i stranog pučanstva, Prljavi ratovi više od ičega reprezentiraju priču o pravom naličju "rata protiv terora", kojeg karakterizira  sustavno gaženje moralnih, demokratskih i zakonskih kanona, a u kojem se kroz proizvodnju straha legitimiraju najveće moguće gadosti Zapada.

Pojedinci koji su do jučer bili obični farmeri i gajili prijezir kako prema talibanima tako i prema okupatorima, jasno su u kamere dali do znanja da bi jednom, kad odrastu, mogli sudjelovati u odmazdi protiv ubojica njihovih očeva i drugih članova obitelji

To je posebno vidljivo kroz priču Anwara al-Awlakija, američkog državljana koji je ubijen američkom bespilotnom letjelicom 2011. godine u Jemenu. Osim što je kao Amerikanac bio lišen ustavno zajamčenog prava na presumpciju nevinosti i pripadajuće suđenje, njegov slučaj paradigmatski opisuje nešto što bi se moglo nazvati zapadnom proizvodnjom neprijatelja. Awlaki, koji je kao umjereni muslimanski klerik početkom dvijetisućitih žestoko osuđivao napade na "blizance", pretvorio se nakon invazije Iraka u militantnog zagovaratelja odmazde protiv SAD-a. Između ove dvije krajnosti Awlaki je bio sustavno nadziran, da bi pola godine proveo u samici, gdje je podvrgnut mučenju. "SAD su stvorile čovjeka kojeg su ubile", kaže ovaj novinar.

Dva tjedna nakon ubojstva, bespilotna letjelica ubila je njegovog šesnaestogodišnejg sina, također američkog državljanina. "Ne zbog onoga što je bio", objasnio je Scahill u filmu, "nego zbog onoga što bi jedan dan mogao postati". Svojevrsnu potvrdu takvim strahovanjima sam Scahill dobio je razgovarajući s članovima obitelji žrtava bespilotnih letjelica i "noćnih akcija" u više bliskoistočnih zemalja. Pojedinci koji su do jučer bili obični farmeri i gajili prijezir kako prema talibanima tako i prema okupatorima, jasno su u kamere dali do znanja da bi jednom, kad odrastu, mogli sudjelovati u odmazdi protiv ubojica njihovih očeva i drugih članova obitelji.

Dokumentrac "Prljavi ratovi" utoliko pokazuje kako je rat protiv terora postao perpetuirajuće čudovište kojemu se ne nazire kraj, jer se iz dana u dan nanovo osmišljava širenjem područja borbe na globalnoj razini; on je pritom samodostatan jer kreira uzroke i posljedice vlastitog postojanja, proizvodeći nove teroriste tako što ih odlučno istrebljuje. Budući da se vodi u tajnosti, istinski rat protiv terora, kako vidimo, nije podvrgnut kontroli institucija koje štite ustav i pripadajuće zakone - niti one žele takvu odgovornost - već je neograničena moć akomulirana u rukama jedne osobe, u ovom slučaju dobitnika Nobelove nagrade za mir. Upravo je to ponajviše zastrašujuće s trenutnim zapadnim militarnim pohodima diljem svijeta, izuzmemo li   poslovičnu šutnju međunarodne zajednice glede posljedičnih masovnih ratnih zločina.

Ključne riječi: rat protiv terorizma, ZagrebDox
<
Vezane vijesti