Jasna Jasna Žmak (Foto: Mirta Jambrović)<br>Jasna Jasna Žmak (Foto: Mirta Jambrović)
Jasna Jasna Žmak: "...ali volim i kad me iznevjere, ili oni mene ili ja njih."

Jasna Jasna Žmak je dramaturginja, dramatičarka i scenaristica, a povodom ovom razgovoru je njen roman Moja ti.

Na poleđini vaše knjige piše da je ona, koliko knjiga o ljubavi, toliko i o pisanju. Možete li to pojasniti?

To navodi jedan od "recenzenata" koji su citirani na poleđini knjige, a koji su zapravo moji bliski prijatelji i prijateljice, zato ih i stavljam pod navodnike... Ono što mislim da je moj prijatelj Petar tom rečenicom želio reći jest da je jezik integralni, neizostavni dio tog ljubavnog odnosa koji je u knjizi u prvom planu. Iako bi jezik nesumnjivo nastavio postojati da te ljubavi nema, pitanje je bi li ona nastavila opstojati da nema tog jezika, pa onda i pisanja i govora i ostalih načina na koje se on manifestira. Uistinu vjerujem u onu Wittgensteinovu misao koja kaže da su granice našeg svijeta granice našeg jezika, a slijedom toga mislim da isto vrijedi i za naše ljubavi...

moja_ti.jpg

Čitav roman posvetili ste i doslovno se bavi odnosom s vašom djevojkom. Kako biste ga sami preporučili nekome za čitanje?

Jedna korekcija: Moja ti nije roman u pravom smislu riječi, kao što nije ni zbirka priča u pravom smislu riječi, već "pluta" negdje između ta dva pola. I jednako tako, rekla bih da je to tek jedno od njegovih mogućih čitanja, to izjednačavanje moje ti i moje djevojke jer za mene jedna od njih egzistira prije svega u fikciji, a druga prije svega u stvarnosti, ali to ne znači da između njih postoji znak jednakosti. A umjesto da preporučujem sama sebe, ponovo ću posegnuti za jednim citatom, ovog puta preuzet ću misao Vlade Marteka, malo ga "poštrihati", i reći samo: čitajte.

Seneka kaže da čovjek razvija puni potencijal vlastitog zla tek kad se zaljubi. Što mislite o tome?

Ako to kaže Seneka... Šalim se. Fascinira me ta kultura citata na koju se ovo pitanje oslanja, a koja je bila očita već i u mojim prethodnim odgovorima... Zanimljivo mi je da su nam i po pitanju ljubavi potrebni autoriteti. Uglavnom, nisam uspjela pronaći ni izvor ni kontekst te njegove izjave, samo neke druge njegove navodne misli o ljubavi koje se, čini mi se, kose s ovim. Recimo: Ako želiš biti ljubljen, ljubi! Po tom bih se pitanju još i složila s njim, ali apropos ove prve rečenice moram reći da je moj intimni radar uvijek bio "porihtan" malo drugačije – trenutak u kojem bi neki Što se tiče ovih popisa koje nam najavljuju s državnog vrha, to je mjesto na kojem kontrola postaje nasilje jer nije svjesna te eluzivne prirode stvari i mnogih još bitnijih stvari... odnos iz mene počeo iz mene izvlačiti ono najgore, umjesto onog najboljeg, za mene je bio jasan znak da je vrijeme da se iz tog odnosa maknem.

Dio knjige sadrže i popisi? O kakvim se popisima radi i što općenito mislite o popisima: od onih aktualnih npr. izdajnika do onih za primjerice planirana putovanja?

Dean Duda je na zagrebačkom predstavljanju knjige rekao da ne treba vjerovati da je to knjiga o ljubavi, da je za njega, prije svega, to knjiga o mjerenju svijeta odnosno o nekom pokušaju uvođenja reda u njega. Mislim da se popisi dobro nadovezuju na tu priču, dosta su jak "dokazni materijal" u tom smislu. Za mene su oni dio igre koju vodim kroz cijelu knjigu, tog pokušaja kontroliranja svijeta koje se često odvija kroz jezik, pri punoj svijesti da je zapravo od početka osuđeno na propast. Utoliko su i popisi i imenovanja i ladice i etikete sve simptomi istog načela, te očajničke ljudske potrebe za definiranjem koje je, zapravo, nemoguće istjerati do kraja. A zapravo je i besmisleno jer čar je upravo u tome da nam svijet neprestano izmiče iz ruku... Dakle, što se tiče mog pogleda na to, iako sama često posežem za njima, draži mi je onaj princip koji kaže: Ako pogodiš cilj, promašio si sve ostalo. Usput, ja tu rečenicu pamtim iz jednog Jarmuschevog filma, a internet je pak atribuira autorima poput Danila Kiša i Jacquesa Lacana. Toliko o citatima... Drugim riječima, volim popise, ali volim i kad me iznevjere, ili oni mene ili ja njih. To vrijedi za ove benigne popise koji ne mogu nauditi nikome, čak ni kada se izjalove. Što se tiče ovih popisa koje nam najavljuju s državnog vrha, tu je stvar nešto drugačija, to je mjesto na kojem kontrola postaje nasilje jer nije svjesna te eluzivne prirode stvari i mnogih još bitnijih stvari... Nisam sigurna kako se tome suprotstaviti, sigurna sam da je poezija neizostavan dio te borbe, ali sve više vjerujem da ona neće biti dovoljna.

U knjizi, između ostaloga, navodite od kad se i zašto imenujete Jasna Jasna?

Moje novo ime još je jedan izdanak mojeg obračunavanja s imenovanjima i svijetom u kojem baš sve morati imati ime kako bi se u njemu lakše snalazili. U nemogućnosti da poništim svoje ime, odlučila sam se za ironični obrat u kojem sam postala Jasna na kvadrat, odnosno dvostruko jasna, a samim time, u nekoj mojoj osobnoj matematici, zapravo potpuno nejasna. Jer, da završim još jednim citatom: Priznajem da je dva puta dva četiri izvrsna stvar, ali ako već treba hvaliti sve i sva, kazat ću vam da dva i dva jednako pet isto tako lijepo zvuči.

Ključne riječi: književnost
<
Vezane vijesti